U večernjim satima 7.3.2024. održana je u BKC Tuzlanskog kantona tribina pod nazivom „Dolazi nam rudnik litijuma“, podnaslov „Tuzlo probudi se!“ u organizaciji Karton revolucije. Došao sam da čujem šta to umni ljudi mogu reči o litijumu i rudniku litijuma. U prilično popunjenoj velikoj sali BKC TK, tribinu su otvorili organizatori i najavili govornike.
Prvi govornik je bio dr. sc. Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu. Govorio je poučno o biodiverzitetu Konjuha i Majevice, vrstama guštera i bukvi, očuvanju šumskih područja i pokoja rečenica da se šume sijeku i radi otvaranja rudnika. Malo je iskoračio u rudarstvo pa je zbog neznanja rekao da je rudnik magnezita na Konjuhu srećom zatvoren. A da je malo samo potražio informacije prije nego je došao na tribinu saznao bi da u području Kladnja ima tri aktivna rudarska revira magnezita – jame: Miljevica, Haluge i Drinjača. U njegovoj stručnoj biografiji (na webu Šumarskog fakulteta Sarajevo) vidi se da nema objavljenih naučnih ili stručnih radova u oblasti litijuma ili rudarstva.
Drugi govornik je bio dr.sc. Ratko Ristić, redovni profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Govorio je uopšteno o štetnim uticajima rudarstva, posebno litijuma i metaličnih mineralnih sirovina na okoliš. Govorio je o geografskim lokacijama gdje se vrši eksploatacija litijuma, o degradaciji tla usljed deponovanja jalovinskog materijala i incidentima koji nastaju pucanjem jalovišta što ima direktan negativan efekat na vodotokove i vodosnabdijevanje. Jedini je govornik na tribini koji je naveo primjer načina dobijanja litijuma i to iz termalnih voda. U njegovoj stručnoj biografiji (na webu Šumarskog fakulteta Beograd) vidi se da nema objavljenih naučnih ili stručnih radova u oblasti litijuma ili rudarstva.
Treći govornik Aleksandar Jovanović Ćuta, narodni poslanik u Skupštini Srbije (kako piše na pozivu na tribinu) je govorio o temi tribine iz perspektive političkih dešavanja u Srbiji, borbi njega i političkog i protestnog pokreta „Ekološki ustanak“, nezadovoljstvu političkim vođstvom Srbije, napadima na Rio Tinto kompaniju koja ima dozvole za obavljanje rudarstva u Srbiji, ulasku stranog kapitala u Srbiju i BiH, itd. Pitao sam se – što to Tuzla ima veze sa političkim stanjem u Srbiji? Nije bilo zanimljivo što su učesnici tribine mogli čuti istrošene revolucionarne poruke, ali ništa o eksploataciji litijuma. U biografiji Jovanovića navodi se da je studirao dramsku umjetnost, da je osnivač udruženja „Odbranimo reke Stare planine“, eko aktivista i narodni poslanik. Ne pominje se da ima bilo kakva dostignuća u oblasti rudarstva.
Organizator je prikazao i film o borbi građanstva u Srbiji za očuvanje okoliša – rijeka, naselja, šuma. Video sadrži primjere organizovanja građanstva u sprječavanju izgradnje malih hidro elektrana, vraćanja rijeka u prvobitno korito, kao i inspirativne komentare građana neprimjerenog i vulgarnog sadržaja.
Nenajavljena, ali očekivano, na tribini je govorila prof. dr Dragana Đorđević, naučni savjetnik i rukovodilac Centra izuzetnih vrednosti za hemiju i inženjering životne sredine u Institutu za hemiju, tehnologiju i metalurgiju, pri Univerzitetu u Beogradu. Govorila je o štetnosti litijuma po zdravlje stanovnika, karakteristikama pružanja geološke strukture koja sadrži litijum, a koja se pruža od Austrije (preko BiH i Srbije) do jugoistočne Europe. U njenoj stručnoj biografiji (na webu Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju Beograd) vidi se da nema objavljenih naučnih ili stručnih radova, niti učešća na predavanjima po pozivu u oblasti litijuma ili rudarstva.
Svaka od prezentacija je trajala u prosjeku oko 20 minuta. Nakon završetka prezentacija organizator Karton revolucije je pozvao prisutne na tribini DA POSTAVE PITANJA govornicima, uz napomenu da pitanje ne može trajati duže od jedne minute, a da govornici mogu odgovarati koliko njima vremena treba za odgovor. Dakle, organizator nije predvidio (vjerovatno namjerno) mogućnost komentara ili polemike na ono što su govornici prezentovali.
U nemogućnosti da komentarišem neke sporne sadržaje prezentacija, postavio sam organizatoru pitanje: „Zašto nema niti jednog rudarskog stručnjaka koji bi govorio na tribini na temu rudnika litijuma?“. Slijedio je odgovor da su organizatori pokušavali da dođu do nekog govornika putem Univerziteta u Tuzli i u razgovorima sa nekim stručnjacima, ali nisu uspjeli naći govornika. Ne vjerujem da nisu mogli naći nekog govornika u srcu bosansko-hercegovačkog rudarstva, nego nisu željeli da se čuje druga strana rudarstva litijuma. I tako su na tribini o rudarstvu litijuma govorili dva šumara, političar i tehnolog.
Ja sam studirao rudarstvo u Tuzli, završio magistarske studije u Indiji, doktorirao u Tuzli – sve u oblasti rudarstva. Praktično sam za rudarstvo vezan 36 godina. Po svom životnom i stručnom opredjeljenju nastojim da, na meni dostupan način, čuvam okolinu. I meni je, kao i ekolozima, važno da živim u kvalitetnoj sredini. Nakon dvije godine borbe prsa u prsa sa Centralnim grijanjem dd Tuzla, kuća u kojoj živim je priključena na gradski vrelovod. Godine 2003. osnovao sam, zajedno sa Šabanom Kamberovićem, Eko kamp Suha u Suhoj, u vrijeme kad mnogi današnji ekolozi nisu ni pojmili šta je ekologija, a neki su tek bili rođeni. Moju opredjeljenost ka čistoj životnoj sredini nema potrebe da dokazujem. Uvijek sam protiv narušavanja okoliša. Ali sam protiv izjava kad se o zaštiti okoliša i o rudarstvu govori bez dovoljne ili nikakve kompetencije. Javnosti se plasiraju polovične informacije, neprovjerene, naučno neutemeljene, često netačne, a sve u cilju podizanja „svjesnosti javnosti“ o štetnosti rudarstva. Takve su bile i izjave govornika za medije u Tuzli. Zato na tribinama o rudarstvu slušamo izlaganja stručnjaka u oblasti šumarstva, tehnologije i politike. To je najbolji pokazatelj koliko je ekološki pokret površan, ne uvažava (jer i ne zna) rudarsku i geološku nauku i struku. U svojoj borbi za zatvaranje rudnika i sprečavanje istražnih radova koriste vrhunske stručnjake (u oblastima koje ne pripadaju rudarstvu ili geologiji) kako bi impresionirali slušaoce i učesnike tribina titulama koje govornici imaju. I ja imam raznih titula, ali ne bih nikad pomislio da javno govorim o šumama, gušterima, hemijskom ispitivanju vode, zraka i tla. Nije mi to struka. A neki priznati stručnjaci (u svojim oblastima) govore kao da imaju pojma o rudarstvu ili geologiji. A nemaju. Za rudarstvo i geologiju se ide u škole.
U zadnjih nekoliko mjeseci pratim tribine koje za temu imaju zabranu istražnih radova i otvaranja rudnika u BiH. Bio sam govornik na tribini u Loparama gdje sam govorio isključivo o vrstama eksploatacije litijuma i nejasnoćama u pogledu načina eksploatacije rude koja sadrži (vrlo nizak procenat) litijuma na području Lopara. Na tribini je bilo još tri govornika, niti jedan u oblasti rudarstva - dr. Dragana Đorđević, Beograd, Marijana Trbović Petković, mještanka Loznice, profesorica i aktivistkinja i dr. Aleksa Milojević, ekonomski ekspert sa Ekonomskog instituta u Bijeljini. Govorilo se o štetnosti otvaranja rudnika, a ne zna se koja će od 6 metoda dobijanja litijuma biti primijenjena. Upravo od izbora metode ekstrakcije ili kopanja zavisi forma štetnog uticaja na okoliš. Nije poznato da li je u Loparama u planu samo dobijanje litijuma ili rude litijuma, ili će se u Loparama raditi i ekstrakcija i prerada rude. Dok se ne dobiju odgovori na ova pitanja, ne može se govoriti o negativnim uticajima na okoliš jer su za različite metode dobijanja litijuma različiti efekti uticaja na okoliš. Drugo, nije poznato koje su granice ležišta i površina rudnog polja. Istražni radovi u Loparama su rađeni sa oko 50 bušotina, a te bušotine nisu ostvarile vidljive štete na okoliš što se može vidjeti na mjestima izrade bušotina.
U Zenici je 22.11.2023. godine održana jednodnevna edukacija o uticajima tzv. zelenog rudarstva za 35 predstavnika ekoloških udruženja, grupa i aktivista iz cijele BiH. To je bio jedan u nizu treninga koje organizuje sekretarijat Eko BiH mreže, a finansira vlada Švedske. Predavači na treningu bili su prof. dr. Ratko Ristić, profesor na šumarstvu Univerziteta u Beogradu, bio i u Tuzli, dr. Dragana Đorđević, naučna saradnica Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju Beograd, bila i u Tuzli prof. dr. Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu, bio i u Tuzli, i akademik i osnivač Udruženja geografa u BiH prof.dr. Muriz Spahić. I tako su dva šumara, tehnolog i geograf držali u Zenici obuku o zelenom rudarstvu.
Analizirao sam tri opisana događaja i zaključio da se na sva tri događaja često pojavljuju iste osobe. Zar nema i drugih eksperata da nešto kažu o rudarstvu litijuma? Zabrinjavajuće je što su govornici na svim tribinama osobe koje dolaze iz Srbije. Lijepo je ugostiti prekodrinske komšije, ali se pitam - zar to u BiH nema stručnjaka koji mogu nešto više, ili manje, reči o eksploataciji litijuma i drugih metaličnih mineralnih sirovina, nego što to čujemo od govornika iz Srbije? Ili to ekološki pokret koji organizuje tribine ima nekih zadnjih namjera pa nam potura nekompetentne stručnjake i ekološke buntovnike iz Srbije?
Decenijama sam prisutan u nevladinom sektoru, i dobro su mi poznati mehanizmi finansiranja aktivnosti koje realizuju ekološke nevladine organizacije, pa i pokret građana Karton revolucija. Karton revolucija se, po mom mišljenju, istinski bori za prava pojedinca u BiH društvu, to poštujem i podržavam. Nakon tribine u Tuzli, ostao mi je upitnik kako je Karton revolucija finansijski uspjela organizovati zahtjevnu tribinu. Nije bilo zahvale donatoru (ako ga je bilo), niti znaka donatora na baneru (ako ga je bilo), a organizovan je masovni dolazak učesnika iz Srbije, bijeljinske, dobojske, ozrenske, kakanjske regije, što me podsjetilo na predizborne skupove kad glasači iz raznih mjesta dolaze autobusima u jednu salu da popune brojnost i pokažu masovnost mahanjem zastava. Da ne bude greške, vidio sam i Tuzlaka meni poznatih. Pitao sam se kako je Karton revolucija obezbijedila učešće govornika, reklamni materijal – baner, korištenje velike sala BKC Tuzla – ako je sve to bez plaćanja onda su vrhunski organizatori tribina. Ako su plaćali, bilo bi red da se javno zahvale onima koji su dali novce da se održi tribina.
Možda će neka od reakcija čitalaca biti „zaboravili smo da kažemo da je tribinu podržala .........“. Možda će oni kojima se tekst ne sviđa pisati kako je Knežiček „vakav, nakav“ i slično. A ja odmah pišem da sam dva puta i gori i lošiji nego što će bilo ko i bilo šta napisati. A možda se u komentarima pojavi i obavijest da sam igrač za strane rudarske kompanije, kao što se govorilo na tribini u Loparama i Tuzli da profesori Rudarskog fakulteta u Beogradu imaju neke poslovne veze sa svjetskim rudarskim kompanijama pa ne žele da učestvuju na tribinama. E tu će biti u pravu, i da znaju da je moja cijena jedno tele svezano za žutu banderu na mostu kod Tuzlanke.
Ja svojim pisanjem dajem do znanja javnosti da invazija ekologa može da pomogne, ali može i da nanese nemjerljivu štetu BiH zajednici. Ekolozi će snositi dio odgovornosti za ekonomsku stagnaciju društva. Ekolozi napadaju na rudarstvo, ne nude alternative za mjesta potencijalnih rudnika, a koriste nekompetentne i nestručne uvozne alate da ubijede javnost da rudarstvo nije potrebno Bosni i Hercegovini. A rudarstvo je itekako potrebno Bosni i Hercegovini. A za Srbiju ne znam.
Tihomir Knežiček
