Nakon objave mog pisanja o invaziji ekologa na rudarstvo slijedili su komentari, kako to obično biva, od onih „pravo u sridu“ do onih „pi*ka ti materna“. Nikola Lazarević je poručio: Браво. Тихомир је тиховао, па кад је добио налог кренуо. Ништа лично, али много слично са радом фармацеутских лобија. Sad sam razotkriven zahvaljujući Nikoli! Više ne važe telad privezana za žutu banderu na mostu kod Tuzlanke. U komentarima za svačiji ukus po nešto. Ali ni jedne rečenice da nešto napisano nije tačno. Javili se mediji, davao sam izjave, i uvidio da nisam džaba krečio.
Javili su se poznavaoci prilika u oblasti istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina, koji podržavaju moje stavove i argumentaciju. Uostalom, nisam napisao ništa novog i nepoznatog. Portali prenijeli kompletan članak.
Javili su se i oni koji su se našli uvrijeđeni što sam napisao sve što je dokazivo. Iako sam napisao da sam dva puta i gori i lošiji nego što će bilo ko i bilo šta napisati o meni, to nije bilo dovoljno. Tako je ponovo je na površinu isplivala nekompetencija profesorice Đorđević bez koje ni jedna tribina o litijumu u BiH ne može proći. Učesnica je tribina u Doboju, Loparama, Tuzli, Bijeljini i obuci o zelenom rudarstvu u Zenici (a možda i na drugim tribinama o litijumu). Moje pisanje smatra uvredljivim jer sam javnosti dao do znanja da govornici na tribinama (koji su – kako profesorica kaže – svjetski priznati naučnici) zaista nemaju pojma o rudarstvu i litijumu.
Tim tribina-stručnjacima (šumarima, hemičarima, geografima, političarima, lingvistima, fiziotarapeutima, pravnicima, ekonomistima, nastavnicima, penzionerima, ljubiteljima ptica i prirode) i nije mjesto na tribinama o istraživanju i eksploataciji ruda litijuma ili o efektima eksploatacije ruda litijuma. Dokle god govornici na tribinama ne shvate ili razumiju da se za geologiju i rudarstvo ide u škole (isto kao za hemiju, šumarstvo, ekonomiju, fizioterapiju, pravo), dotle ću pisati da govornici i akteri ekološkog pokreta nemaju pravo da svojim nekompetentnim izjavama obmanjuju javnost i učesnike tribina, prezentujući netačne informacije.
Mali primjer: doktorica hemije profesorica Dragana Đorđević u svom odgovoru (meni nepoznatoj) Slavici Stevanović piše „Gospođa Slavica Stevanović ne zna da se litijum u svetu eksploatiše na svega 7-8 lokacija i to u pustinjama. Da li zna zašto - ne zna jer je neuka i očigledno nepismena. Takođe neuka gospođa ne zna da Srbija i BiH imaju najmanje litijuma u EU ali EU ne želi da otvara rudnike“. Mnogo bolje bi bilo da profesorica nije ništa pisala. Pored neprimjerenog jezika obraćanja, kakav akademski radnik sebi ne bi smio dozvoliti, ništa napisano nije tačno. Da je doktorica hemije malo vremena potrošila da nađe više informacija o temi svojih komentara, mogla je pročitati na GlobalData, ili na drugim stranicama baza podataka, da trenutno je aktivno više od 34 rudnika litijuma u svijetu (bez rudnika koji su u istražnoj fazi eksploatacije – rudnika koji eksploatišu rudu ali u istražne svrhe).
Pominje pustinje – pa geologija ležišta ne bira mjesto gdje će ležište biti eksploatisano. Treba ići u škole da bi se znalo nešto o geologiji i rudarstvu. Bilo mi je zanimljivo pročitati nedavnu, augustovsku, objavu na Kuriru tri profesora beogradskih fakulteta koji pišu da je Dragana Đorđević, sa još sedam saradnika, objavila neistinite podatke o litijumu i zaštiti životne sredine u zapadnoj Srbiji u svjetskom naučnom časopisu Nature – Scientific Reports (dostupan na internetu), navode četiri netačne tvrdnje koje je hemičarka Đorđević napisala u članku. Profesori su predali dopis naučnom časopisu kojim traže povlačenje rada zbog neistinosti iznešenih informacija i stavova. Zar među BiH ekolozima nema svjesnosti da imaju posla sa stručnim prevarantom i da joj nije mjesto u javnom prostoru gdje se govori o istraživanju i eksploataciji litijuma. Neka se drži svoje hemije i lakmus papira, a eksploataciju litijuma pusti onima kojima je to profesija.
Na moje pisanje najviše me dojmila NEPOTPISANA reakcija ispred mreže Eko BiH - baš lijepo što se niko nije potpisao. U reakciji mene vide kao inertnog izlagača koji nije zauzeo stav na tribini u Loparama po pitanju litijuma. Ne zauzimam stav ako nemam informacije i to sam rekao na tribini. Ali zato eko aktivisti zauzimaju svoje stav bez provjerenih informacija. U tekstu je anonimni pisac postavio veliki broj pitanja koja treba da ukažu koliko je štetno rudarstvo kritičnih mineralnih sirovina. A ja postavljam samo jedno: možete li navesti jedan proizvod koji koristite a da nije rezultat rudarstva? Dobro razmislite prije davanja odgovora.
Nakon karavan-tribine u Tuzli 7.3.2024., održana je 24.3.2024. javna karavan-tribina u Loparama pod nazivom “Ako ne rudnik, šta da?“ u organizaciji “Eko Puta” iz Bijeljine. Piše portal antikorupcija.info da su govornici prisutnim građanima i putnicima eko-karavana nastojali približiti postojeće kapacitete Lopara iz oblasti pružanja usluga seoskog i etno turizma i proizvodnji zdrave hrane, o značaju uspostavljanja zaštićenog područja Majevice i uticaja rudarenja litijuma i drugih mineralnih sirovina na okoliš. Na tribini su govorili, nakon uvoda od strane organizatora, aktivisti UG “Čuvari Majevice”, Ratko Pilipović i Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu, prof. Jugoslav Brujić sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci (otkud šumar na tribini?), Draško Adamović iz orintološkog društva “Naše ptice”.
Na svim tribinama koje organizuje EKO put Bijeljina, uvod u tribinu daje Snežana Jagodić Vujić. Jagodić Vujić je u više prilika navodila netačne informacije u cilju podizanja „svjesnosti javnosti o štetnosti eksploatacije mineralnih sirovina“. Njena izjava u medijima od 27.11.2023. „Istraživanja su završena (misli se na Lopare – litijum), šteta je već napravljena. Trebalo bi uzeti uzorke vode i slično pa vidjeti da li je već došlo do zagađenja i ako jeste koliko je štete učinjeno.“ ukazuje na svjesnu manipulaciju neprovjerenim podacima, uz kontradikciju izjave „da je šteta već napravljena“, a onda kaže „treba uzeti uzorke vode pa vidjeti da li je već došlo do zagađenja.“ Zašto ne uzme uzorke vode i provjeri svoje stanovište?
Na tribini u Loparama tumačila je hidrogeološke uslove kretanja podzemnih voda Majevice. U njenoj biografiji piše da je dipl. lingvista, pa šta to lingvista ima sa rudarstvom ili geologijom ili hidrogeologijom o kojima govori u svojim nastupima. U ostalom, ako su njene tvrdnje tačne, zašto ne ponudi bilo kakav dokaz. To je barem lako.
Slijedeći dosadašnju praksu, niko od govornika na tribini u Loparama nema rudarske ili geološke kompetencije koje su dokazive objavljenim publikacijama ili bilo kojim drugim načinom. Vjerujem da su govornici o eko turizmu i proizvodnji zdrave hrane slijedili СТРАТЕГИЈУ РАЗВОЈА ОПШТИНЕ ЛОПАРЕ 2014-2023. ГОДИНЕ (ревидирана за период 2019-2023. године) i definisane strateške ciljeve, pa samim time i nisu imali neku inovativnost da ponude. Kao da stanovnici Lopara ne znaju da se mogu baviti poljoprivredom i voćarstvom. A na temu uticaja rudarenja litijuma i drugih mineralnih sirovina nisu govorili oni koji bi mogli da pomognu javnosti da razumije istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina - nije bilo rudara ili geologa. Tako na tribini, po starom dobrom običaju, o rudarstvu su govorili ekološki aktivisti nepoznatih zanimanja, šumari, lingvisti, profesori fizičkog vaspitanja i ljubitelji ptica.
U karavanu tribina slijedio je skup u Bijeljini 28.4.2024. pod naslovom „Uticaj rudarenja litijuma i drugih mineralnih sirovina na prirodu, životnu sredinu i zajednicu“. Kao gosti i govornici na tribini obratili su se (na opšte iznenađenje prisutnih) prof. dr Dragana Đorđević sa Naučnog instituta u Beogradu (to je ona profesorica koja je napisala naučni rad sa netačnim podacima), prof. dr Ratko Ristić sa Šumarskog fakulteta iz Beograda (otkud šumar na tribini?), Zoran Poljašević iz UG “Ozrenski studenac”, Dragana Ristić iz neformalne grupe građana ”NE rudniku litijuma u Loparama” i Tihomir Dakić (šta će profesor fizičkog vaspitanja na tribini o litijumu) iz Centra za životnu sredinu Banja Luka.
Glavni akteri su naše poznate prekodrinske komšije, doktori hemije i šumarstva, koje su gostovale na većini tribina u BiH na temu rudarstva litijuma. A publika je EKO karavan BiH – organizovan prevoz do Bijeljine i nazad. Tako na tribini, po starom dobrom običaju, o rudarstvu su govorili hemičari, šumari, profesori fizičkog vaspitanja, lingvisti i ekološki aktivisti. Ne trebaju tribinama rudari i geolozi, da ne pokvare koncepciju širenja straha u javnosti o štetnosti istraživanja i eksploatacije litijuma.
O rudarstvu se govorilo i na tribini “Život pored rudnika” u Ugljeviku 27.5.2024. u organizaciji Ekološkog udruženja EKO PUT. Piše Snežana Jagodić Vujić: „Vjerovatno je izostala veća posjećenost (tribini) zato što stanovnici Ugljevika imaju svojih problema, kada je rudarenje u pitanju.“ Ugljevik živi od uglja, pa ekološke bajke tamo ne važe.
Portal antikorupcija.info u svom prilogu navodi „Po mnogima je najupečatljivije izlaganje na tribini “Život pored rudnika” imala Majda Ibraković, koja je iznijela stavove organizacija EKO BiH Mreže i EKO Foruma Zenica, o geološkim istraživanjima i eksploataciji ruda. U biografiji Majde Ibraković piše da je završila geografiju u Sarajevu i pohađa postdiplomske studije političke ekologije, Degrowtha i okolišne pravde, u Barceloni (šta pojam Degrowth tačno znači – nisam našao adekvatan prevod). Uglavnom, o geološkim istraživanjima i eksploataciji ruda u Ugljeviku govorila je i geografkinja i ekologinja.
Nedavna karavan-tribina u Bijeljini 27.8.2024. godine, čiji snimak je postavljen na društvenim mrežama, ugostila je šest govornika – niti jednog geologa ili rudara. Na tribini pod nazivom „Uticaji rudarenja litijuma i drugih mineralnih sirovina na prirodu, životnu sredinu i zajednice“ nije rečeno ništa novog, bujica informacija koje imaju upitan kredibilitet, upozorenja da se priprema smak svijeta, a posebno su bili zanimljivi komentari publike (jedan učesnik traži vezu između vegeterijanaca i litijuma).
Na ovoj tribini Jagodić Vujić je iskoračila u rudarstvo pa je rekla da za dobijanje litijuma postoje dvije tehnologije: površinski kop i tehnologija upumpavanja i ispumpavanja. I onda tumači upumpavanje i ispumpavanje. Tako lingvista govori o metodama eksploatacije litijuma, a barem je mogla naučiti sa interneta da ima najmanje šest načina eksploatacije ruda litijuma. Zabrinjavajuće je što nije barem pomenula podzemnu eksploataciju, jer u Jadru je predviđena podzemna eksploatacija rude litijuma. To ukazuje da nije pročitala ništa od dokumentacije koja se odnosi na Jadar. A mogla je da pročita, barem da ostavi neki utisak na prisutne. I šta sad? Govori u javnosti nešto što nije tačno.
A na tribini u Bijeljini u publici su bili i gradonačelnik Bijeljine Petrović i načelnik Lopara Savić. U svojim obraćanjima otvoreno se protive rudniku litijuma na Majevici. Moj student postdiplomac pita: „U nekim gradovima bili su načelnici gradova prisutni na tim tribinama protiv kopanja litijuma?“. Kažem: „Jesu, u Loparama i Bijeljini koliko znam“. Postidiplomac „I oni su protiv rudnika litijuma?“ Kažem: „Jesu, tako kažu“. Postdiplomac „A jesu li ti načelnici ikad pitali neke rudarske stručnjake za mišljenje?“ Kažem: „Ne znam. Oni to znaju“. Da jesu pitali vjerovatno bi sa zadrškom bili protiv rudnika litijuma.
Jučer sam pročitao da su vjećnici Gradskog vijeća Grada Tuzla 4.9.2024. usvojili deklaraciju o najoštrijem protivljenju otvaranja rudnika litijuma na Majevici. Deklaracija je usvojena na inicijativu vijećnika Omera Berbića. Da li je Berbić ili Gradsko vijeće ikad razgovaralo sa nekim stručnjakom iz oblasti rudarstva ili geologije? Nisam čuo da jeste. Nisu vijećnici ni upoznati sa zaključcima međunarodnog simpozijuma koji je održan u Tuzli u aprilu 2024. godine. Pristali su na neargumentovane tvrdnje ekologa i svojim postupkom pomogli mladima da odu iz BiH i potencijalno uskratili ekonomski rast Bosne i Hercegovine. Vijećnik Berbić u izjavi reče „Tamo gdje je bio litijum tamo više nema života“.
Tako o rudarstvu govori vijećnik, a vijećnik bi prije izjave trebao malo istražiti internet izvore i saznati koje se metode zatvaranja rudnika litijuma primjenjuju i ima li života nakon zatvaranja rudnika. Lijep primjer načina rekultivacije površinskog kopa litijuma je Lithium Americas – traži Land reclamation. Nakon rekultavije otkopanog prostora rudnika, ne važi izjava da „tamo“ nema života. Rudarstvo živi 21. vijek, koriste se nove tehnologije, autonomna mehanizacija, upravljanje, ekološki standardi. Ko god se protivi rudarstvu u BiH, bilo bi poželjno da obriše maglu sa prozora da bi vidio rudarstvo 21. vijeka.
Da ne bude zabune, ja sam za čistu okolinu, što sam i dokazao. Ali sam i za rudarstvo i eksploataciju mineralnih sirovina. BiH ne može bez eksploatacije mineralnih sirovina, i kao što rudarski stručnjaci rekoše – nije upitno da li treba rudarstvo, upitno je kakvo rudarstvo.
Iznenadio sam se kad sam pročitao brošuru Rio Tinto - The Jadar project, u kojem nedvosmisleno piše da će se eksploatacija litijuma u Jadru – kod Loznice, Srbija, vršiti metodama podzemne eksploatacije (podzemni rudnik). Isto je potvrđeno u TV duelu na RTS aprila 2024. gdje je učestvovao i „stručnjak“ za eksploataciju litijuma sa šumarskog fakulteta Beograd Ratko Ristić.
Govornici na tribinama i učesnici tribina u BiH govorili su o bušotinskom načinu dobijanja litijuma u Jadru i kako ubrizgavanje koncentrata sumporne kiseline (i drugih supstanci) uzrokuje prodiranje koncentrata u okolno tlo i zagađuje vodu – sve do Beograda, pa ko zna dokle. Čak su u Loparama prikazali i fotografije kako izgleda područje gdje su bušotine. Tako sam i ja stekao dojam da se u Jadru radi o bušotinskoj eksploataciji. A onda sam saznao da nije tačno da će se raditi bušotinska eksploatacija rude litijuma jadarita. Pitam se kako to da prekodrinski govornici i njihovi simpatizeri nisu ni u jednom svom komentaru rekli/napisali da je u Jadru planirana podzemna eksploatacija rude litijuma. Snežana Jagodić Vujić (Eko put Bijeljina) je u uvodu tribine u Loparama navela da je prof. Ratko Ristić (sa šumarskog fakulteta) izjavio da će Jadar ugroziti sve do Beograda zbog upumpavanja sumporne kiseline u bušotine da bi se dobio litijum, a što je složen proces koji bi doveo do slijeganje terena. Ako je tačno da je Ristić dao ovu izjavu, onda je svjesno obmanuo javnost iznoseći netačnu informaciju, a koju je dalje Snežana Jagodić Vujić prezentovala učesnicima na tribini o litijumu. Preuzela je informaciju, a nije provjerila njenu vjerodostojnost – tipično za eko aktiviste. Važan je senzacionalizam. Zato ekolozi na tribinama nisu nikad naveli ni jedan pozitivan primjer eksploatacije kritičnih mineralnih sirovina, a ima primjera.
Aktivista Karton revolucije Adi Selman u medijima sve više iznosi netačne i nelogične informacije o eksploataciji rude litijuma na Majevici, kao npr. izjava da se Tetima (rudnik - bušotinska eksploatacija sonog ležišta na Majevici) planira premještati na drugu lokaciju zbog rudnika litijuma. Možda i hoće, ali za 30 godina kad se završi eksploatacija slanice sa planiranih 100 bušotina. Nije bušotina kiosk brze hrane da se premješta sa jedne strane ulice na drugu. U svom video nastupu Adi Selman iznosi tvrdnju, da će se u tlo upumpavati sumporna kiselina da bi se dobio litijum. Potpuno netačna informacija koju je iznio, kako na ekranu piše, politolog Selman (a u njegovoj biografiji piše da je bachelor fizioterapije i radne terapije i bivši reprezentativac BiH u karateu, licencirani karate trener).
Nemjerljiva je razlika podzemne eksploatacije ruda litijuma i bušotinske eksploatacije. Da bi se to znalo, treba malo (više) ići u rudarske i geološke škole.
Površnost djelovanja eko sektora se ogleda i u nesposobnosti da ekolozi koji se bore protiv rudnika litijuma pronađu barem jednu fotografiju rudnika litijuma u svijetu. Na više mjesta u BiH pojavili su se bilbordi (za koje je neko dao lijepe novce – a sad znamo i ko je dao lijepe novce) sa apokaliptičnim natpisima svojstveno eko aktivistima i njihovim parolama – Tuđi profit naša propast?, Dolaze nam rudnici litijuma, drugih metala i katastrofalna zagađenja! – Vrijeme je za zajednički otpor!
A na slici površinski kop bakra u Boru – to i piše na bilbordu (+posmrtnice raznih boja). Ekolozi koji su osmislili bilbord nisu bili u stanju da nađu jednu jedinu fotografiju nekog rudnika litijuma (pa da javnosti vidi kako to izgleda), nego su postavili fotografiju Bora koji zadnjih 100 godina ima približan izgled kao što je prikazan na bilbordu. Kao javnost treba da se zaprepasti kako to izgleda površinski kop u Boru. A Bor je takav decenijama. Nije žalosno, al´ je smješno koliko su ekolozi nesposobni da pokažu minimum poznavanja oblasti rudarstva, pa makar i listajući pretraživače interneta.
Peter Lippman, novinar sa mišem u ruci umjesto diktafona, objavio u aprilu 2024. članak „Da li Bosna postaje jedan veliki europski rudnik?“ u kojem je naveo i jednu moju izjavu koju nikad nisam dao. Nakon moje intervencije Lippman i njegov urednik Tibor Meszmann duboko se izvinjavaju zbog greške i rade popravku u printanoj verziji članka. Šta će sa Lippmana biti, ne znam. Valjda je i urednik uvidio da tom Lippmanu ne treba vjerovati. Dobar primjer kako mediji kreiraju senzacionalističke priče na bazi novinarskih izmišljotina.
Nisam očekivao da će BiH ekolozi smanjite napade na rudarstvo, ali to će, kako razumijem, važiti samo do kraja septembra 2024. kad se završava projekat u okviru kojeg su organizovane tribine o litijumu. Pominju i neki nastavak projekta. Predlagao sam da se organizatori tribina o litijum javno zahvale donatoru ili donatorima koji su finansirali karavan tribine. Ništa od toga. Moja znatiželja je dovela do informacije da se tribine finansiraju posredstvom Centra za promociju civilnog društva (CPCD) Sarajevo, kako to piše na internet stranicama organizatora tribina. Pojavljuje se u nekim slučajevima i USAID i CCI kao donatori. Ekolozi nešto taje pa samo privilegovani znaju izvore finansiranja tribina, tribina koje mogu da uskrate strane investicije, a koje definitivno generišu negativan imidž o rudarstvu. Ko zna, možda će se i CPCDu zbog lošeg monitoringa projekta nekad postaviti pitanje zašto je dozvoljeno da na tribinama o litijumu učestvuju nekompetentni stručnjaci koji nemaju nikakve veze sa eksploatacijom ili istraživanjem litijuma i kritičnih mineralnih sirovina. A ekolozi koji vrše invaziju na rudarstvo moraju biti svjesni posljedica koje mogu da nastanu.
Javnost je upoznata da je na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli 18.4.2024. održan međunarodni simpozijum pod nazivom „Potencijali mineralnih sirovina u životnoj funkciji čistog zraka, vode i zemljišta, sa aspekta ekološko-energetskih trendova“. Simpozijum je okupio više od stotinu stručnjaka iz područja geologije, rudarstva, ekologije i industrije kako bi raspravljali o važnosti iskorištavanja mineralnih resursa, primarno kritičnih mineralnih sirovina, i očuvanju okoliša. Antonela Di Sandri, Delegacija EU u BiH, prisutne je upoznala o trendovima i stavovima EU u pogledu kritičnih mineralnih sirovina, ohrabrujući BiH da se posveti kritičnim mineralnim sirovinama. Za manje upućene, u kritične mineralne sirovina spadaju i rude litijuma.
Govornici, akademski radnici, privrednici i predsjednik ekološkog saveza „Eko zeleni TK“, su u više prilika prezentovali naučno-stručne aspekte istraživanja i eksploatacije kritičnih mineralnih sirovina, kao i uticaj na okoliš. Za razliku od tribina koje organizuju ekološke i slične NVO, ovaj skup je okupio „drugu stranu medalje“ gdje se o istraživanju i eksploataciji kritičnih mineralnih sirovina, pa i ruda litijuma, razgovaralo kritički na bazi argumenata i primjera. Dao sam doprinos radu simpozijuma.
Na skupu je doneseno 15 zaključaka, a deseti glasi: Aktiviste ekološkog pokreta javno upozoriti i permanentno upozoravati da u svojim istupima koriste podatke i informacije bazirane na naučno-stručnim postulatima geologije i rudarstva, a u slučaju iznošenja netačnih informacija koje izazivaju zabrinutost stanovništva, pokretati procese sankcionisanja grupa, organizacija i pojedinaca na način odgovarajući situaciji.
Zaključci su predstavljeni u naučno-stručnom časopisu Glasnik RGGF br. 12. U istom časopisu Knežiček je objavio naučni rad „Visina i ugao nagiba etaže na površinskim kopovima ruda litijuma“ – malo da pokažem da imam pojma o eksploataciji ruda litijuma.
Ovim putem, shodno zaključcima simpozijuma, javno upozoravam aktiviste ekološkog pokreta da u svojim istupima koriste podatke i informacije bazirane na naučno-stručnim postulatima geologije i rudarstva.
Možda je moje upozoreno besmisleno, ali u praksi rudarske kompanije koje rade istražne radove u BiH, prijavljuju nadležnim institucijama pojedince iz eko sektora za klevetu i nanesenu štetu. Tako je u januaru 2024. godine 32 ekologa pozvano u PU Bijeljina na informativni razgovor. Ne znam epilog. I portal antikorupcija.info objavljuje da su „pored najave i već podnešenih tužbi investitora, za otvaranja rudnika na ovim područjima, ekolozi i građani su jasno rekli na održanim javnim događajima“. Svako istupanje u javnosti sa netačnim informacijama (o istraživanju, eksploataciji, pripremi i preradi litijuma) posljedično može dovesti do nekog neželjenog epiloga. A onda ekolozi kažu – vrši se pritisak na nas. Dokle god ekološki sektor plasira javnosti netačne informacije i primjenjuje naprimjereno i nasilničko ponašanje, slijedit će reakcije javnosti, posebno stručne kao i nadležnih službi.
U praćenju tematike invazije ekologa na rudarstvo sretao sam kod ekologa različite demokratske metode komunikacije koje podrazumijevaju: otimanje mikrofona od govornika (Ozren, Lopare), izviždavanje načenika opštine Lopare, sječenje sjekirama hidrauličnih crijeva na bušaćoj garnituri (Ozren), ucjenjivanje investitora (Ozren), neprimjereni i vulgarni sadržaji eko-filma koji se prikazuje na tribinama, a 20.7.2024. na dnevniku Federalne TV prikazana je izjava Aleksandra Jovanovića Ćute (onaj Jovanović što je bio u Tuzli i Doboju na tribinama o rudarstvu litijuma), gdje je poručio EU i srbijanskim zvaničnicima da sa Sporazumom (o eksploataciji litijuma u Srbiji) mogu da obrišu dupe. Tako se ekolozi ophode prema svojim i EU zvaničnicima, koristeći jezik primitivca, a tog primitivca eko aktivisti u BiH zovu na gostovanje na tribinama o litijumu i dive mu se. Ne ograđuju se ekolozi od izjava Jovanovića, što znači da dijele isto razmišljanje.
O političkim i ekonomskim implikacijama eksploatacije litijuma u BiH ne pišem. Nije predmet mog interesa. Kao i u prethodnom članku o invaziji ekologa na rudarstvo, pišem da sam tri puta i gori i lošiji od bilo koga ili bilo čega što će neko komentarisati.
Tihomir Knežiček
