Tuzla je grad koji na papiru ima sve preduslove da mladima ponudi širinu: univerzitet, kulturnu scenu, razvijenu civilnu društvenu mrežu, javne prostore i stalnu cirkulaciju ideja. Ipak, stvarnost je često drugačija. Mladi su sve češće prepušteni sami sebi kada je riječ o praktičnim znanjima koja spašavaju život, o osjećaju pripadnosti zajednici, ili o mjestima gdje mogu učiti, rasti i graditi samopouzdanje mimo formalnog obrazovanja. Zato je značajno što su u Tuzli, kroz projekat DIGI:MON, pokrenute i realizirane tri inicijative koje ne idu “svaka na svoju stranu”, nego se prirodno nadopunjuju: jedna gradi sigurnost i odgovornost, druga identitet i kulturnu povezanost, a treća znanje i društvenu afirmaciju.
Sve tri inicijative su realizovane se u okviru projekta DIGI:MON – Praćenje i unapređenje statusa mladih kroz Digitalni centar za mlade, koji finansira Evropska unija, a provodi World Vision BH Fondacija u partnerstvu s Udruženjem “Naša djeca” Sarajevo i Ministarstvom civilnih poslova BiH. Projekt je zamišljen kao kombinacija mentorstva, umrežavanja, malih grantova i digitalnih alata kako bi se lokalne ideje pretvorile u održive modele djelovanja.
“DIGI:MON predstavlja ključan iskorak u osnaživanju mladih u Bosni i Hercegovini kroz digitalizaciju, umrežavanje i mentorstvo”, ističe Nela Hukić, menadžerica projekta ispred World Vision BH Fondacije, naglašavajući da je jedna od najvažnijih vrijednosti projekta upravo jednostavan i pristupačan način na koji mladima otvara prostor da svoje inicijative pretvore u rezultate.
Jedan od prepoznatljivih tragova projekta je i Digitalni centar za mlade (www.dcm.ba), platforma koja povezuje omladinske inicijative, resurse, prilike i priče iz lokalnih zajednica. Posebno je važno što je platforma nastajala uz aktivno učešće organizacija mladih, pa se od početka gradila kao alat “po mjeri korisnika” – ne kao još jedan statični portal, već kao mjesto gdje se prate politike, razmjenjuju modeli i ostaje dokumentovan lokalni rad.
U Tuzli se to najjasnije vidi kroz tri inicijative koje obuhvataju različite potrebe mladih, ali se sve završavaju istim pitanjem: šta grad i institucije trebaju učiniti da podrška mladima bude trajna, a ne povremena?
Prva pomoć kao kultura odgovornosti: “Budi heroj/heroina”
Prva inicijativa polazi od jednostavne, ali često zanemarene činjenice. U kritičnom trenutku, znanje prve pomoći može biti razlika između života i smrti. Vijeće učenika srednje Medicinske škole Tuzla, kroz inicijativu “Budi heroj/heroina”, jačali su znanje o osnovnim tehnikama prve pomoći kroz niz kreativnih aktivnosti.
Inicijativa je težila podići svijest i otvoriti prostor da se prva pomoć tretira kao sistemska edukacija, a ne kao dodatna opcija. Zagovaračka komponenta projekta rezultirala je uvođenjem preporuke za predavanja o prvoj pomoći dva puta godišnje u svim osnovnim školama – kako bi generacije učenika izlazile iz škole sa minimalnim, ali funkcionalnim znanjem koje se može primijeniti odmah.
U praksi, ova inicijativa šalje poruku da briga o zajednici počinje od vještina koje su univerzalne: pomoći drugom čovjeku, reagovati pribrano i odgovorno, a ne okretati glavu. U vremenu u kojem mladi često slušaju da su “nezainteresovani”, prva pomoć je direktan dokaz suprotnog: interes postoji, samo mu treba put da postane standard.
Tradicija kao živa priča, ne muzejski eksponat: “IdentiKA – Čuvari tradicije”
Druga inicijativa bira drugačiji teren, ali s jednako jasnim društvenim efektom. “IdentiKA – Čuvari tradicije” fokus stavlja na očuvanje kulture i tradicije, i to ne kroz nostalgiju, nego kroz vidljivost, povezivanje i aktivnu saradnju. Kroz ovu inicijativu, koju su pokrenuli mladi UKUD-a Zvonko Cerić Tuzla, jača se uloga kulturno-umjetničkih društava i sličnih aktera, uz ideju da kulturni identitet mladih ne smije biti prepušten slučaju, niti sveden na nekoliko prigodnih događaja godišnje.
Posebno važan dio je odnos s lokalnom vlašću i medijima: tradicija postaje tema koja se može strateški podržati, promovisati i uključiti u planiranje sadržaja za mlade. U gradu koji se često ponosi svojom multikulturalnošću, ova inicijativa podsjeća da se identitet ne čuva deklaracijama, nego sistemskom podrškom onima koji ga na terenu žive i prenose.
Neformalno obrazovanje kao put do samopouzdanja: “Edukativni klub prijatelja”
Treća inicijativa, “Edukativni klub prijatelja” koju je realizovalo Udruženje mladih Tuzle i Pozorište mladih Tuzle, hvata se u koštac s potrebom koja je prisutna kod velikog broja mladih - željom za učenjem koje je praktično, pristupačno i povezano s realnim životom. Mladi ne trebaju samo informacije, nego okruženje u kojem se mogu razvijati bez pritiska ocjena, gdje imaju prostora da pitaju, pogriješe, poprave i napreduju.
Ovdje se neformalno obrazovanje vidi kao korak ka društvenoj i profesionalnoj afirmaciji. Klub stvara “treći prostor” između škole i kuće – mjesto gdje se grade vještine, ali i mreže podrške, osjećaj pripadnosti i samopouzdanje. Takvi prostori su često presudni za mlade koji su ambiciozni, ali nemaju dovoljno resursa ili okruženje koje ih gura naprijed.
Zajednička nit: dobrobit mladih i smisleno slobodno vrijeme
U cijeloj priči Tuzle, posebno se prepoznaje još jedan element koji DIGI:MON često stavlja u fokus: dobrobit mladih i smisleno korištenje slobodnog vremena. Berina Ceribašić, koordinatorica projekta ispred Udruženja “Naša djeca” Sarajevo, naglašava da je kombinacija finansijske i mentorske podrške namjerno usmjerena i prema grupama koje su prepoznate u zajednici, ali su često izostavljene iz institucionalne podrške. Upravo te grupe, polazeći od analiza potreba, ulaze u proces u kojem uče i zakonske okvire i mehanizme dijaloga, a zatim predlažu rješenja koja nisu samo “program”, nego korak prema promjeni prakse.
Tuzla zato u ovom ciklusu ne izgleda kao grad “još jedne kampanje”, nego kao grad tri jasna odgovora na tri realne potrebe.
Cilj digimona jeste nastojanje da inicijative dobiju institucionalnu podršku i nastave živjeti dok se od Grada očekuje da pretvori dobre prakse u standard. A to je trenutak kada mladima više ne treba prilika da budu uključeni – jer su već dio sistema koji ih prepoznaje.
