Sve češće, od strane intelektualaca, na raznim promocijama i javnim skupovima, može se čuti da je gotovo sramota pričati o antifašizmu. Izjave na tom tragu mogle su se čuti i na promociji knjige Sinana Alića "Naprijed u srednji vijek", održanoj večeras u Međunardnoj galeriji portreta.
Datum promocije nije slučajan, na današnji dan 1943. godine počeo je da izlazi "Front slobode", list u kojem je Alić započeo karijeru, na današnji dan započela je Oktobarska revolucija koja će uveliko promijeniti političku sliku 21. vijeka, te izgradnja pruge Brčko Banovići. Događaji nisu u direktnoj vezi ali su bitni za autora knjige koja već izaziva reakcije i budi interes.
Na gotovo 400 stranica knjige koja nosi naziv po jednom
tekstu objavljenom i na Tuzlarijama, spominju se mnoga imena, što direktno što indirektno. Mnogi su se već prepoznali u tekstovima u kojima Alić nije perom milovao.
| Posvećeno ljudima čijih se života djelimično dotiče ova knjiga a predstavljaju paradigmu surove bh stvarnosti. Dvojici Srđana, Aleksiću i Dizdareviću, te Zuradihu Mujčinoviću i Dijani Milić. Trebinjac je ne štedeći svoj spasio život drugog, a Sarajlija je, bez obzira na tešku bolest, do posljednjeg trenutka istrajavao u odbrani univerzalnih prava čovjeka. Zuradih Mujčinović, iz Srebrenika, je žrtva "profesionalnog i nezavisnog" pravosuđa ove države. Već tri godine nevin leži u zatvoru. Isto to pravosuđe ubilo je jednu od najboljih sudija i tužiteljki Tuzlanskog kantona i BiH, Dijanu Milić. |
|
Preme riječima Sinana Alića, u knjizi je oko 50% tekstova koji su već negdje objavljeni ("Front slobode", "Oslobođenje", "Dani", "Tuzlarije" i "e-novine"), a ostali su do sada neobjavljivani. Svi zajedno su, prema temama, podijeljeni u poglavlja "Bordel istine", "Bosanski lonac", "Naprijed u srednji vijek", "Polemički poligon", "(Ne)pravda", "Kako je Crveni Kmer postao Zeleni kadar?", "Neki ljudi i neka vremena", "Otvorena pisma", "Zapisivanje", "Razgovori" i "Otkud ja ovdje".
Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica "Oslobođenja", koja je objavila brojne Alićeve tekstove, govoreći o autoru i knjizi istakla je Alićev pristup klasičnom novinarstvu prema kojem je, bez obzira da li pisao članak, intervju, komentar, novinar dužan da uz najosnovnije činjenice iznese i svoj odnos prema nečemu. Selimbegović je kazala da mnogi idu uz većinu (vlast) povlačeći se zbog eventualnih problema.
-
Sinan spada u staru gardu, sačuvao je novinarski nerv, a možda mu je u "crvenoj" Tuzli lakše nego drugima, dodala je Selimbegović šaljivo aludirajući na "zeleno" Sarajevo.
Dijelovi biografije
Sinan Alić rođen je 1947. u Tuzli. Završio je Učiteljsku školu i studij srpskohrvatskog jezika i književnosti jugoslovenskih naroda. U novinarstvu je profesionalno od 1974. godine. Bio je direktor i glavni i odgovorni urednik "Fronta slobode". Utemeljivač prve televizije izvan sistema države, "TV STUDIO FS-3". Savez novinara BiH dodijelio mu je 1989. Godišnju nagradu. Tekstove objavljivao u Borbi, Vijesniku, Našim Danima, Oslobođenju, Danima, te portalima e-novine i Tuzlarije. Živi i radi u Tuzli. |
|
Urednica Oslobođenja posebno je istakla Alićev rad u Fondaciji Istina Pravda Pomirenje, kroz koji su i van Tuzle čuli za slučaj Jurišić, koji je priča o regionu, priča o odnosu našeg pravosuđa prema čovjeku.
Da ova knjiga može biti zanimljiva, i edukativna mlađim generacijama, pokazuje i primjer novinara i književnog kritičara Đorđa Krajišnika, koji je radio recenziju za knjigu te konstatovao da je
ova knjiga važan pokazatelj da ima smisla raditi. Krajišnik posebno ističe da Alić insistira na istini koja nema etnički predznak, a kada se tako radi tek onda se može dostići povjerenje, pa na kraju i pravda.
-
Iako tekstovi nisu veseli važno je da mlade generacije na ovaj način rade. Ne treba izbjegavati nazvati fašizmom ono što jeste. Treba glasno kazati da su svi oblici ustaštva i četništva fašizam. Ne treba se sakrivati pod maskom političke korektnosti.
Krajišnik primjećuje da knjiga nije bazirana samo na tekstovima koji se odnose na ratne zločine i autorov rad na utvrđivanju istine.
Postoji unutar ove knjige niz tekstova koji zalaze i u druge prostore naše svakodnevnice. Alić detektuje i drugu vrstu problema, onih, recimo, političke i religijske prirode, o kojima kritički utemeljeno piše.
Na kraju promocije govorio je i prvi Alićev urednik, kolega i prijatelj Vitomir Pavlović, koji je također napisao recenziju i koji je izrazio zadovoljstvo zbog činjenice da je Alić napisao ovu knjigu jer kako reče "Šteta je da oni koji cijeli život pišu ništa ne objave".
 Alić je nosio majicu na kojoj je slika djevojčice koju u jednom tekstu spominje, a koju je otac Fajhad el-Gamadi na smrt pretukao jer je posumnjao u njenu čednost. Medicinska dokumentacija je na nesretnoj djevojčici konstatovala slomljenu kičmu, višestruko silovanje, zdrobljenu lobanju, brojne opekotine po tijelu, slomljenu lijevu ruku i višestruki prelom nekoliko rebara. Otac je kratko odležao u zatvoru, a onda je pušten jer je "novcem za krv" u iznosu od 50.000 dolara, kupio svoju slobodu. |
-Naprijed u srednji vijek" odlikuje se oštrinom novinarske opservacije i neposrednim ciljanjem "u sred sride". To nije sofisticirano prenemaganje, intelektualistički marifetluk, elegantno uopštavanje, već "prst u oko" uočenoj pojavi i ljudskom ponašanju. Stil i jezička sredstva su svedeni na jednostavne formule s povremenom upotrebom naturalističkog iskaza i sočne psovke, što je u duhu savremene publicističke, filmske i književne kulture, kazao je Pavlović te konstatovao da nakon ove knjige autor ostaje bez jednog broja prijatelja i poznanika ali večeras su mnogi bili tu, čestitali Aliću, te nabavili knjigu, možda, i nadajući se, da njih ne spominje.
S.M.
