Tuzlak Miralem Šehović je na najbolji način sjedinjavao i srcem ispisivao mnogobrojne pjesme u kojima su opjevane i u kojima se danas spominju tuzlanske mahale i sokaci, znamenitosti i obilježja: zgrada "Barok", hotel "Bristol“, bašta "Trobegova", Stari "Lovac", Trnovac, Barutana, Kameni most, Mujo i Ajka sa čardaka, Kojšino, Mosnik, Mejdan, Tušanj i tako dalje.
Spomenut ćemo samo neke pjesme koje su nastale iz pera Šehovića, a to su: "Tuzlanska elegija", "Pjevaj Lelo", "Selime sine Selime", "Slušao sam po Bosni se priča", "Jablan i ja", "Šta je život stara moja", "Mejdan-Kojšino-Mosnik", "Zamiriši ljiljane", "Prva Tuzlanska", "Zbijeg"....
Rahmetli Miralem Šehović bio je član Odbora od 12. "Tuzlanskog sijela u podne" odnosno od proljeća 1986.godine, kada je bio i predsjednik Gradskog kulturno-umjetničkog društva "Bosna“ Tuzla i predsjednik Odbora "Tuzlanskog sijela u podne". Tada je Odbor usvojio da pjesma Tuzlanska elegija – „"Lole iz Bristola“, bude zastupljena na svakom "Tuzlanskom sijelu u podne" i proglašena je himnom Sijela. Na 58. "Tuzlanskom sijelu u podne" učesnici programa oživjeli su pjesme Miralema Šehovića na zadovoljstvo svih prisutnih.
U nastavku poslušajte Tuzlansku elegiju – "Lole iz Bristola“, himnu "Tuzlanskog sijela u podne".
Tuzlak stari pred "Barokom" sa tugom u duši,
gleda kako i posljednja starina se ruši,
tone Vila tvrđa od kamena,
tonu misli puni sjete na stara vremena
Nema Muje sa Mejdana,
nema Ajke sa čardaka,
nema više onih lola iz starog "Bristola".
Kad bi mogo da se vratim u momačke snove,
s jaranima pod kestenom bašte Trobegove,
u ašikluk kraj kamenog mosta,
a sjećanje na Trnovac iz mladosti osta.
Nesta sevdah iz sokaka iza malih mušebaka,
nema više onih lola iz starog "Bristola"
Srce staro sad me vuče u nove kafane,
hoće pusto među mlade, sretne, razigrane,
novi zvuci gradom odjekuju,
dok Tuzlaci zoru ranu pjesmom dočekuju.
Nestala je pjesma stara u akšame kraj bunara,
nema više onih lola iz starog "Bristola".
S.P.
