Da se zagrebe površina svakodnevnih dešavanja u mnogim mjestima, dobili bi sličnu priču koju je Kristian Novak ispričao u romanu "Ciganin, ali najljepši".
Napisan bez uljepšavanja, realno, sa puno surovih, tužnih detalja. Neobičan mu je način pisanja. Pisac plete mrežu priča vrlo različitih ljudi čiji će se životi spojiti u malom mjestu u Međimurju. Nakon nemilog događaja glavni akteri govore šta se dogodilo. Kroz transkripte, izvještaje, obraćanje u snovima, pisac dio po dio slaže priču.
Nakon što je dobila otkaz Milena se vraća u rodno mjesto u Međumurju. U malom mjestu jedni do drugih ali ne i zajedno, žive Hrvati i Romi. Zbog nekoliko incidentnih situacija međusobno se izbjegavaju i vlada poprilična netrpeljivost među njima. Milenin brat joj pomaže da sredi staru kuću u kojoj će živjeti. Dogovara sa majstorima da dođu i okreće kuću ali pojavi se samo jedan, Sandokan Sandi koji je Rom. Dolazi do ljubavi između Milene i Sandija, koji su po svemu dva svijeta, a pored svega moraju da se kriju.
U isto vrijeme čitalac prati šta se dešava na putu jednog Kurda i Iračanina koji pokušavaju da se domognu Evrope. Tokom njihovog dugog puta opisuju se patnje migranata. Prelaze jednu po jednu granicu i na kraju preko Bosne dolaze u Hrvatsku.
Dijelovi iz knjige:
(...) Zapalio sam se za nju jer mi je prilazila svaki dan pomalo. Pitala kako živim i šta mislim. Jednog dana, sjećam se dobro, više nisam mogao podnijeti misao da ona priđe drugome kao meni. Pušila je na prozoru i razgovarala na mobitel, smiješila se i govorila tiho. Pravio sam se da je ne vidim i zamišljao šta bih radio tom kome šapće. A jednog dana mi se uopće nije javila. Bila je loše volje i mene je obuzela... nemam riječi koliko duboka tuga (...)
(...) Mislio sam si: pa imaš srečo ka si tu de jesi. Ravno na granici. Iskoristi to. I se več i več so ih pošilali. To je več nej moglo zaustaviti, hiljade i hiljade. Ne znam ak razumiš, ali... Za njih se nišči ne bo pobrigo ako ne bom ja. Stalno je negdi sranje. Onda bodo tu ostali. Kaj mislis, bodo ludi tu srečni dok dobijo nove sosede? (...)
(...)Čudni su tamo ljudi. Često mijenjaju raspoloženja. Jako su dobre volje i sve je prijateljski, a onda se ni iz čega nađeš u nezgodnoj situaciji. Dva puta nas hvataju policajci, ali to izgleda kao predstava. Vedan se ide svađati s njima, pokazuje nam da se bori, da mu je žao, ljuti se na policiju i na cijeli svijet. (...)
Roman "Ciganin, ali najljepši" neki porede za poznatim djelom Dostojevskog "Zločin i kazna" jer daje širu sliku, objašanjava razloge i situacije kada i kako ljudi rade loše stvari.
Za lakše čitanje najbolje je nabaviti izdanja koja imaju prevode za dijelove na međimurskom, kojeg ima dosta u knjizi. Ne samo međimurski, u romanu je sve autentično. Novak koristi jezik, izraze, sleng koji ljudi koriste. Kada je roman tek izašao zastupnik romske nacionalne manjine u Hrvatskoj Veljko Kajtaz, negodovao je zbog korištenja uvredljivog izraza Ciganin. Inače, po romanu je uređena i istoimena predstava.
 Kristian Novak |
Kristian Novak (1979) književnik, profesor je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, dobitnik značajnih književnih nagrada.
S.M.
