TUZLARIJE - BILTEN OBRAZOVANJAOdgovor Tuzlarija Emiru Avdiću  Poštovani gospodine Avdiću,
jedini motiv za objavljivanje pisma Mahira Mešalića vidjeli smo u činjenici da je u čudnim okolnostima bez poništavanja konkursa poništen prijedlog komisije, ukinuta pa imenovana nova komisija. Ako se tome još doda i podatak da je oglas objavljen sredinom aprila, a procedura okončana krajem godine, ne treba biti Šerlok Holms da bi se izveo zaključak da je priča o navedenom oglasu i onome što se dešavalo u vezi s njim, klasična priča ovih prostora, koja ima svoje ime. Štela. Bez obzira na Vaše prijetnje tužbom iskreno smo Vam zahvalni na opširnom pismu kojeg smo rado objavili. Vama to nije bila namjera
Iako ste pazili da ne navedete imena druga dva člana komisije vrlo ste jasno, braneći svoje poštenje, ukazali na nepoštenje Vaših kolega u navedenoj komisiji. Iz tog razloga nije nikakav problem da Vam se izvinimo za eventualne neugodnosti koje ste imali zbog objavljivanja pisma jer sada, s obzirom na sve što ste lijepo i pohvalno o sebi napisali, očekujemo da priču o ovom oglasu dovedete do kraja. Ona se gospodine Avdiću ne završava poništavanjem obavljenog testiranja kandidata i imenovanjem potpuno nove komisije, ona tu zapravo tek treba da počne. Ne radi se, kako navodite u svom pismu, o proceduralnim greškama u radu komisije već o mnogo ozbiljnijem problemu. Ako ste Vi od ostalih članova komisije, namjerno, bez opravdanog proceduralnog razloga, izostavljeni u ključnom dijelu rada komisije, bodovanju kandidata, onda se ne radi o proceduralnoj greški već o zloupotrebi položaja s ciljem da se kandidatu koji nije ostvario najbolje rezultate obezbjedi prva pozicija. Takav problem se ne rješava samo imenovanjem nove komisije. Apsurdno je da članovi prethodne komisije nemaju nikakvu odgovornost za ono što rade, apsurdno je da se tako očiti i namjerno napravljeni propusti, koje ste lijepo opisali u svom pismu, nazivaju proceduralnom greškom. "Proceduralna greška" je termin koji je odavno smišljen kako bi se odgovornost mogla gurnuti pod tepih. U ovom slučaju, prema onome što ste Vi opisali, radi se o nepoštenju preostala dva člana koji su, kako navodite, "bez Vašeg znanja i učešća izvršili bodovanje intervjua te gospodinu Mešaliću dali znatno veći broj bodova u odnosu na sve prijavljene kandidate, na osnovu čega je isti u ukupnom zbiru plasiran na prvo mjesto". Zar ne mislite kao pošteni građanin ove zemlje, da bi takve osobe napokon trebale i da snose posljedice za svoje postupke? Bar disciplinsku odgovornost, pa i krivičnu, zašto ne?  Naravno, i druga dva člana komisije imaju svoju priču i svoje viđenje situacije. Možda kompletna priča složena od Vašeg viđenja, njihovog viđenja, viđenja kandidata, i drugačije izgleda. Ipak se radi o ocjenjivanju intervjua u kojem je ključan subjektivizam ocjenjivača. Vaš subjektivni osjećaj naspram subjektivnog osjećaja ostala dva člana. Sama činjenica da ste "izdvojili mišljenje" govori u prilog da ocjena koju su dala druga dva člana komisije nije bila konačna i da ste imali mogućnost da svojom ocjenom utičete na konačnu ocjenu spornog kandidata ali ste se odlučili za izdvajanje mišljenja. Zašto? Da li zato što ste procijenili da Vaše mišljenje neće imati uticaj na ocjenu onoliko koliko ste željeli? I tako dolazimo do posebno zanimljivog dijela priče. Imajući u vidu da procedura nije završena sve dok kandidati ne budu obaviješteni o rezultatima, rektor je imao mogućnost da proceduru vrati u kolosjek jednostavnim zahtjevom da sva tri člana komisije ponovo sjednu i ZAJEDNO izvrše ocjenjivanje intervjua. Možda je to i tražio, pa druga dva člana nisu htjela, to Vi znate, a ono što mi znamo i što potvrđuje papir, jeste to da je rektor donio Odluku kojom je poništio provedeni postupak provjere znanja i odlučio da se isti ponovo provede. Zašto? Gdje to piše da se članovi komisije moraju slagati u subjektivnim stvarima? Šta je rukovodilo rektora da donese navedenu odluku zna samo on. Mi možemo samo da nagađamo. Možda vas poštuje i vjeruje Vama više nego ostalim članovima komisije, a možda nije vjerovao nikome. Čudna situacija, zar ne? Ipak je taj isti rektor imenovao članove komisije vjerujući valjda da će taj posao odraditi pošteno i nepristrasno. Ako je na kraju rektor došao u poziciju da tu komisiju zamijeni onda opet dolazimo do istog zaključka i pitanja, šta je sa odgovornosti članova prve komisije? Uz izvinjenje koje ste tražili nadamo se gospodine Avdiću da ste dobili i zadovoljavajući odgovor na Vaša pitanja upućena našoj redakciji. Takođe se nadamo i da nam dr.sc. Lejla Mešalić (docent Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli) neće poput vas prijetiti tužbom jer smo objavili Vašu tvrdnju da je vršila pritisak i pokušala uticati na rad komisije. Takođe se nadamo da nas neće tužiti ni ona dva člana komisije u čije poštenje jasno upirete prstom iako im niste naveli imena. Što se tiče Vaših ostalih navoda neka čitaoci sami prosude koliko je za ovu priču bitno gdje sada živite i gdje ste živjeli ranije. Koliko je bitno šta Vam je rekao sekretar Ministarstva obrazovanja i kakav je pisani odgovor Ministarstva na upit o stručnoj spremi opšteg smjera. I dalje ostaje na snazi činjenica da biste vi eliminisali kandidata da nije tražio pisani stav Ministarstva. Za sve ono što čitaoci na osnovu Vašeg demanta prosude da je laž i kleveta koju smo objavili, najiskrenije se izvinjavamo svima na koje se to odnosi. Takođe, unaprijed se izvinjavamo i osobama koje ste Vi prozvali u svom demantiju a što bi te osobe mogle protumačiti kao laž i klevetu. I na kraju imamo i pitanje za čitaoce i novinarska udruženja. Šta mislite o stalnim prijetnjama tužbama za svako objavljeno pismo čitaoca ili komentare koje čitaoci pišu, posebno kao u ovom slučaju kada se čitalac ne krije iza anonimnosti? Šta da se radi u apsurdnim situacijama poput ove kada čitalac prijeteći tužbom u svom demantu takođe optužuje druge osobe koje to mogu smatrati klevetom? Mogu li u ovakvoj situaciji mediji uopšte ukazivati na bilo kakve nepravilnosti? Redakcija Tuzlarija |