TUZLARIJE - BILTEN OBRAZOVANJARazlika između ubijanja civila i pogibije vojnika je u riječi zločin Da se ne zaboravi Kako je krenula kampanja Odbora Vlade RS za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova (znakovit naziv, nema šta), pogibija svakog srpskog vojnika uskoro će biti proglašena ratnim zločinom. Nije sporno da pripadnici Vojske Republike Srpske jesu i pripadnici srpskog naroda ali jeste sporno kad izvjesni Staša Košarac nakon obilaženja Dobrovoljačke ulice u kojoj su poginuli vojnici izjavi kako je pokazano javnosti da je u BiH stradao i srpski narod i da se manipuliralo srpskim žrtvama. Staša Košarac je šef Kordinacijskog tima Vlade Republike Srpske (RS) za istraživanje ratnih zločina i traženje nestalih, što bi rekli Vladin čovjek, i zato njegova izjava nimalo ne čudi. Kao što kurva voli da poštenu ženu naziva kurvom, ili riječnikom Košarca, da manipulira njenim poštenjem, tako i osvjedočeni manipulatori svojim i tuđim žrtvama predvođeni premijerom RS-a Miloradom Dodikom, optužuju žrtve za manipulaciju (i navodne zločine). Svuda u svijetu je normalno da se oslobodilačkim ratom naziva borba protiv strane okupacione vojne sile. Samo u Republici Srpskoj oslobodilački rat je "oslobađanje" teritorije etničkim čišćenjem od nenaoružanih komšija, civila. Tekst u nastavku ne prenosimo zbog Dodika, Košarca i sličnih likova, oni jako dobro znaju razliku između ubijanja civila i pogibije vojnika. Donosimo ga zbog nas, da se ne zaboravi da su nas 15. maj i bitka na Brčanskoj Malti spasili od stradanja poput ovog kojem su bili izloženi nesrpski civili u Bratuncu tog maja 1992. godine. I ne samo u Bratuncu, već u cijelom Podrinju i širom Bosne i Hercegovine. V.K. Zekira Begić ubijena je u devetom mjesecu trudnoće, zarobio ju je Milenko Prodanović Mungos, Crvena beretka 1992. godine. Danas je odbornik u Skupštini općine Bratunac Prije tačno 18 godina počinjeni su najveći zločini na području općine Bratunac. Zekira Begić je simbol tog stradanja. Ubijena je u devetom mjesecu trudnoće. Ubijena je zajedno sa 37 bratunačkih Bošnjaka, među kojima je bilo devetero djece. Njih je zarobio Milenko Prodanović Mungos. 1992. godine bio je Crvena beretka. Danas je odbornik u Skupštini općine Bratunac.
Nemoj snimati, odgovara on nakon pitanja zna li gdje je Zekira Begić te napada kamermana i sprečava snimanje. Zekira Begić je snaha Refika Begića. On zna šta je tih dana radio Mungos. Izveo ju je iz autobusa, kaže on. Mungos kaže da ju je čuvao. Zekirine kosti pronađene su prije pet godina u masovnoj grobnici Suha. Jedna od ozljeda na njezinom tijelu koju smo identificirali, a koje se ja jako dobro sjećam, to je zrno, koje je prošlo kroz trbuh i koje je prošlo praktično kroz sam plod, to nerođeno dijete. I koje se praktično zadržalo negdje sa lijeve strane u predjelu prednjeg trbušnog zida, kaže dr. Vedo Tuco, vještak sudske medicine. Osnovna škola Vuk Kardžić bila je logor. 200 je ubijenih. Mungos je, opet, bio tu. Prodanovića i njegove zloglasne jedinice Mungos dobro se sjećaju preživjeli bratunački logoraši. Mene je zarobio Milenko Prodanović, a sproveo me u logor čovjek koji se predstavio kao četnički vojvoda Dragan Stević. Svi su ga zvali Dragan. Međutim, on se zove Vujadin Stević, kazao je Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša općine Bratunac. I na kraju, da ne bude zabune - Mungos je danas odbornik u Skupštini općine Bratunac. Slobodan čovjek. (FTV) |