TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJUStare slike pričaju Tuzlanski poštari Čitalac Tuzlarija Samil Nedžibović poslao nam je još tri zanimljive fotografije. Riječ je o tuzlanskim poštarima. Svako naselje imalo je svog poštara, posebno je bilo veselo kada se dijeli penzija pa mještani izlaze iz kuća i dočekuju svog poštara. S poštarima se zbližavalo, radovalo, a i tugovalo. Osim penzija, pisama, razglednica, donosili su i razne pozive, obavještenje, telegrame, dobre i loše vijesti. Možete zamisliti s kojim nestrpljenjem su ga čekali oni koji su očekivali pismo od voljene osobe ili sina koji je recimo na odsluženju vojnog roka. I tu su poštari imali svoju ulogu, nakon Drugog svjetskog rata bilo je dosta nepismenih ljudi pa su poštari znali da na kućnom pragu čitaju razglednice i pisma, a neki kažu i dodaju ponešto lijepo da je majci srce puno. Inače, poštari su nosili crne velike torbe, a od prevoznih sredstava koristili su bicikl, veliki, teški, kojeg su neki u narodu zvali "poštanski točak", poslije i male motore. Pogledajte slike iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, možda se sjetite još kojeg podatka vezano za ove fotografije i poštare.
Na fotografiji iz 1983. Zabilježeno je druženje postara u Direkciji pošte. U prvom redu su Murić Sadik, Ibrahim Baltić, Šefkija Softic, X, Džemal Muric. Drugi red: Marko Filipović, Zuhdija Mašić, X  Tušanjski poštar Džemal Murić slikan 29.2.1964. godine, u to vrijeme nije bilo nadvožnjaka. Zahvaljujemo se Samilu, te pozivamo čitaoce da i dalje šalju stare fotografije da bismo zajednički održavali rubruku Stare slike pričaju. S.M. |
