TUZLARIJE - STARE SLIKE PRIČAJUStare slike pričaju Stara Gimnazija Još uvijek ima puno Tuzlaka, koji za prostor oko Muzičke škole kažu „kod Gimnazije“ .
Iako je zgrada stare Gimnazije, srušena ubrzo nakon što su je napustili nastavnici i učenici 1961.godine, bivši učenici kao da je još vide. Mlađi su uz roditelje naučili i šta je „kod Gimanzije, i “Lovac“ a nekima nikako nije jasno na koju oni Gimnaziju misle. Gledajući ovo staru fotografiju, na trenutak nisam bila sigurna da se radi o Tuzli, dok nisam prepoznala „Bacača diska“, djelo Franje Ledera. Tonjenje Tuzle, zaista je uništilo prekrasne objekte, pomenuti prostor je pretrpio velike prvo štete a ona i promjene. Nekada je ova zgrada imala prostrano dvorište sa sportskim terenima i divnim parkovima. U neposrednoj blizini Gimnazije bio je park sa lijepim, velikim hrastovima, čije je korijene slanica izgrizla te su se i osušili.
Od pomenutog, ostao je „Bacač diska“ ali nije više u vodi sa labudovima iz kojih prska voda, nema ni velikog drveća, ni puno klupa. Teren deformisan pa slabo ko tu i boravi. Ostala je i fiskulturna sala, nekadašnje Gimnazije, u ruševnom stanju. Ako se pažljivije zagleda, proba zamisliti novu, bez grafita i smeća može se zaključiti da je sigurno nekada bila lijepa zgrada. Kao što je bio lijep i ovaj dio Tuzle, sa Narodnom bibliotekom, Gimnazijom, Muzičkom školom, Medresom, na pravcu prema Kojšinu je bilo smješteno tuzlansko zdravstvo, tj. bolnice i dispanzeri. Tonjenje, nemarnost, rat, samo su neki od razloga, zašto je Tuzla grad koji je od ljepšeg, stagnirao pa krenuo ka lošijem. Nadamo se da je naš grad ponovo na uzlaznoj putanji.  Napisala sam što sam čula i ono što sam pokušala povezati, nisam ni sigurna da je baš ova zgrada okružena smećem ostatak fiskulurne sale. Oni koji znaju više neka napišu, da uživamo u starim pričama a i nešto naučimo. S.M. |
