TUZLANSKI DOSJEDr. Sead AVDIĆ Pravila Dobrice Ćosića Akademiku Ćosiću treba vjerovati, piscu, prvom predsjedniku krnje Jugoslavije, kreatoru memoranduma SANU i ideološkom mentoru ratnog zločinca Slobodana Miloševića. Lažima stvaralačkim, maštovito i inventivno se optužuje Dobrovoljačka iz Sarajeva, tuzlanska kolona i ini sve do sirote i samohrane starice Fate Orlović, pred kojom su na sudu iskonstruisane laži i klevete padale kao snoplje na smetljište promašenih nacionalističkih projekata. Lista prioriteta Više od deceniju vojno tužilaštvo, a potom Okružni sud u Beogradu čine sve na fabrikovanju „dokaza“ o odgovornosti Tuzle, njene vlasti i jedinica MUP-a tragajući za abolicijom svoje vlastite odgovornosti, jer je pravo na odbranu golih života tada, 15. maja 1992., prema mnogima, odbranilo Bosnu i Hercegovinu, slomio plan RAM i uništio strategiju ratnih zločinaca Karadžića i Mladića, koji su na vrh liste prioriteta stavili konačni obračun sa „tom Tuzlom“. Beogradsko tužilaštvo, umjesto da hapsi ratne zločince Karadžića i Mladića, diže optužnicu protiv šest Tuzlaka sa Selimom Bešlagićem na čelu, raspisuje međunarodnu potjernicu Interpola, hapsi Iliju Jurišića na beogradskom aerodromu, a potom Federalni MUP hapsi Bešlagića, Delibegovića i Nikolića, koje nakon iskaza u Državnom sudu puštaju kućama. Građani Tuzle pitaju se jesmo li imali pravo na odbranu, pravo da se brani goli život, ili smo trebali ostati nijemi i mirni pod kišom metaka koji su zasuli civile i pripadnike MUP-a Tuzle, vatrom koju su otvorili pijani rezervisti-povratnici iz Vukovara, dobrovoljci s Ozrena i okolnih sela iz vojne kolone za koju je bilo dogovoreno da mirno napusti grad. Ljudske žrtve, njih 53, od kojih 49 pripadnika tuzlanske kolone i četiri iz grada Tuzle, jesu dramatične, poginuli za kojima svako razuman žali i saosjeća s njihovim porodicama. U tuzlanskoj kasarni tih posljednjih dana se pucalo i šenlučilo, potpukovnik Dubajić sve manje je bio komandant, a sve više napušteni i razočarani časnik bivše JNA koji nije vladao sobom niti držao situaciju pod kontrolom. Tuzla je grad sa slobodarskom tradicijom, grad gdje i danas žive zajedno građani različitih nacija, religija, kulturalnih identiteta, grad koji se nije dao dijeliti po nacionalnim šavovima ni onda kada je bilo najteže. Tuzla je grad koji odveć dugo prkosi svojom političkom opcijom socijaldemokratije i kao takav svjedoči, opominje, pamti da Hrvati, Srbi, Bošnjaci i ostali mogu biti zajedno u stroju s jedinstvenim ciljevima u odbrani Bosne i Hercegovine kao što to pokazuje i multietnička lista osumnjičenih za tuzlansku kolonu. Povodom neprimjerenog i nezapamćenog hapšenja poslanika Bešlagića i drugih, Predstavnički dom Parlamenta BiH pokušao je održati posebnu i hitnu sjednicu s temeljnim ciljem odbrane i sigurnosti prava građana BiH i potencijalne odgovornosti pojedinih institucija BiH u ovom slučaju. Sjednica je prekinuta zbog nedostatka kvoruma s ciljem da će vrijeme i zaborav relativizirati i onemogućiti put do istine i odgovore na otvorena pitanja: Zašto Interpol BiH nije osporio međunarodnu potjernicu Beograda za bh. državljanima. Zašto se ovaj slučaj namjerno i smišljeno izdvaja iz pravila Rimskog puta, jer je prema tim pravilima BiH i dobila jurisdikciju da vodi ovaj slučaj, što je Okružnom sudu u Beogradu dobro poznato. Ideja vodilja Kako su podaci CIPS-a dospjeli u Beograd i o kakvoj se zaštiti tajnosti tih podataka radi? Kako i po kojem osnovi se Ilija Jurišić drži i dalje u istražnom zatvoru s radikalno pogoršanim zdravstvenim stanjem. Akademik Ćosić u pravu je kada tvrdi da se laže stvaralački, maštovito i inventivno, a protiv istine, prava i pravde, ali to je historijski sukob u kojem akademik Ćosić gubi i njegove teze, jer u Srbiji nije mali broj onih kao što su Čedomir Jovanović, Nataša Kandić, Sonja Biserko, Biljana Vučo, Žarko Korać, kojima je istina ideja vodilja i koji su u prvim redovima odbrane časti i ponosa srpskog naroda. Hoću da vjerujem u tu demokratsku Srbiju, u Beograd, u Srbiju u evropskoj prodici naroda, jer u suprotnom ni moja domovina Bosna i Hercegovina tako povezana sa svojim susjedom ne može biti demokratska, sretna i prosperitetna država. (Avaz) |