TUZLANSKI DOSJEGrupa sa Irca realizovala akciju pomoći psima u azilu Prije nekoliko dana dok sam gledala slike azila i pasa koji se u njemu nalaze, došla sam na ideju da organizujem neku malu akciju sa svojim prijateljima da na neki način pomognemo tim unesrećenim životinjama. Slike su bile grozne, smrznuta mrtva štenad na snijegu, psi na snijegu, kućice u kojima se psi nalaze u nikakvom stanju, ma jednom riječju...strahota!  Napisala sam status na facebook, u kojem sam pitala svoje prijatelje da li žele da se organizujemo i skupimo bilo kakvu pomoć, novac, deke, hrana, bilo šta što bi pomoglo. Odmah mi se javilo nekoliko mojih prijateljica : Tea Mešić, Đermana Vujec, Kristina Simeunović, Amra Hukić, Andrijana i Ivona Čajić, koje su se ponudile da pomognu. One su animirale svoje prijatelje, porodicu, ja svoje, i njihovi prijatelji su se drage volje ponudili da pomognu i tako je krenulo... Počeli smo dijeliti informacije na facebooku da skupljamo pomoć, svijet se počeo odazivati u velikom broju, to me posebno obradovalo i iznenadilo! Mislila sam da ne postoje više ljudi koji vole životinje, i koji bi pomogli, ali sam bila prijatno iznenađena. Javljali su mi se ljudi koje čak i ne poznajem. Tako su počeli donositi novac, hranu, deke, staru odjeću, krpe, jorgane.... Bilo je prelijepo kad vidite da vam dođe neko koga ne poznajete i ostavi hranu, novac, i deku za te pse. Tako da smo azilu danas donirali preko 200 kilograma hrane za pse. I dosta kesa sa dekicama i starom odjećom. Tako da je naša "Ekipica sa Irca" danas otišla u posjetu azilu, i svima je to bio prvi put. Bilo nas je preko 20 koji smo se okupili ispred videoteke GIZMO na Ircu. Pridružio nam se ko god je htio da ide, i nama je bilo drago što nas se okupilo u tolikom broju. Svi smo još pod utiscima. Taj osjećaj se ne može opisati riječima.  Psi su predobri. Toliko su puni ljubavi, željni ljubavi i pažnje, željni ljudskog dodira. Svi su nam psi išli u susret i gurali se njuškicama, samo da budu dodirnuti, da se svakom čovjek obrati, da ga pomiluje, ma jedno iskustvo predivno, u isto vrijeme lijepo i tužno! Žalosno je što ti psi žive u nikakvim uslovima, gore je grozno. Ljuta sam na vlast, na Tuzlu, na građane, to je naša sramota, da ti psi gore se smrzavaju, kad se snijeg otopi onda se maltene guše u vodi, štenad ugibaju, riječ higjena gore ne postoji, a o hrani da ne pričam. A naša vlast ništa ne čini po tom pitanju! To je naša sramota. Sramota Tuzle, koja se godinama vuče. Ali dok je dobrih ljudi, i nas ljubitelja životinja, makar će ti psi na 1 dan biti sretni! Mi nećemo stati na ovoj akciji, naša "EKIPA SA IRCA", uskoro će da opet pokrene akciju, sad da skupljamo pomoć za šljunak za azil. Tako kad se snijeg počne topiti da psi ne leže u blatu kao što je to do sad bilo! I sigurno se vraćamo u azil, i to ubrzo. Jer svako se zaljubio u nekog cuku gore, svako je sebi našao nekog mjezimca koji mu je osvojio srce, isto kao što sam i ja! Ovom prilikom želim da se zahvalim svim dobrim ljudima koji su učestvovali u ovoj našoj maloj humanitarnoj akciji! Hvala svima u ime "EKIPE SA IRCA"! Pismo predsjednice UG "Opstanak" Nevenke Šabić HVALA SVIM GRAĐANIM KOJI SU IZDVOJILI SVOJE VRIJEME I DANAS POSJETILI TUZLANSKI AZIL. ZNAM DA BISMO SVI BILI SREĆNIJI DA JE BILO OTVARANJE NEKOG OBJEKTA ZA LJEPŠI BORAVAK. ALI, SVEJEDNO GRAĐANI SU SE UVJERILI DA IPAK PSI NEGDJE STANUJU, DA NISU VEZANI LANCIMA, DA NISU MUČENI GLAĐU, DA IH JE OGROMAN BROJ, DA SU TO SVE SPAŠENI ŽIVOTI O KOJIMA NEKO BRINE. GRAĐANI, VI STE DANAS IPAK IMALI GDJE DOĆI I UČINITI GEST SOLIDARNOSTI I DOBROTE, A USLOVI KOJI VLADAJU U AZILU DAJU SE POPRAVITI, NARAVNO OD DANAS I VI UČESTVUJETE U NAPRETKU. JOŠ JEDNOM VAM SVIMA HVALA U IME ONIH PASA KOJE STE ZASIGURNO SRETALI NA ULICAMA NAŠEG GRADA, A DANAS STE IMALI PRILIKU DA IH NAHRANITE, POMILUJETE I ZASIGURNO OSJETITE ŽELJU DA IM NA NEKI NAČIN POMOGNETE. OPSTANAK - NEVENKA |