TUZLANSKI DOSJEDobra vijest: Proizvodnja struje je stabilna! A loša ....  Mislim da smo stabilizirali proizvodnju električne energije na način da onoliko koliko treba električne energije u Federaciji se dnevno proizvede, s tim da se zalihe uglja koje se nalaze u TE "Kakanj" i TE "Tuzla" ne diraju zadnja dva dana, izjavio je danas ministar energije, rudarstva i industrije u Vladi FBiH Erdal Trhulj na pres-konferenciji Stranke demokratske akcije. Ministar je još dodao i kako u TE "Kakanj" na zalihama imaju uglja za desetak dana rada, dok su u TE "Tuzla" zalihe za 6-7 dana rada. Nećemo cjepidlačiti o matematici s obzirom da je Trhulj iznio i drugi podatak, da su zalihe u TE "Tuzla" 40.000 tona, što je dovoljno tek za 4 dana rada, ako tih 40.000 tona stvarno postoje. Loša vijest je zapravo u činjenici da Ministar Trhulj, direktor Elektroprivrede BiH Elvedin Grabovica, kao i svi drugi federalni i kantonalni zvaničnici, ovih dana uporno pokušavaju da probleme sa ugljem svale na vremenske neprilike i probleme sa prevozom izbjegavajući činjenicu koja je jasna od prvog dana, da su obje termoelektrane ušle u period vremenskih nepogoda bez zaliha uglja koje se i stvaraju da bi se trošile u situacijama kao što je ova sada. Bez zaliha se nije moglo ostati slučajno i bez znanja federalne Vlade. Jasno je da je ugalj preusmjeren na neku drugu stranu (neki mediji spominju izvoz u Srbiju), i da je to urađeno da bi se popravila finansijska situacija Elektroprivrede ali je isto tako jasno da se menadžment Elektroprivrede upustio u kockanje koje je moglo, i još uvijek može, katastrofalno skupo da košta Federaciju. Ono što smeta jeste nastojanje zvaničnika da lošu poslovnu procjenu pretvore u vlastitu pobjedu šaljući javnosti netačne informaciju kako su za probleme krive samo vremenske neprilike koje su prevaziđene blagovremenim reakcijama i potezima federalne Vlade i Štaba CZ, preko kantonalnih štabova do menadžmenta Elektroprivrede. Čak i ako se ova epizoda sa iščezlim zalihama uglja sretno završi ipak treba reći da je nedopustivo kockanje sa stabilnosti elektroenergetskog sistema koji je žila kucavica za život i privrede i stanovništva. To nije kockanje sa vlastitim parama već sa parama svih nas, i što je još važnije, i sa našim životima zbog čega bi umjesto aplauza, kojeg političari očekuju, neko od njih, zajedno sa direktorom Elektroprivrede, trebao da odgovara i snosi posljedice, a aplauze zaslužuju rudari, vozači, željezničari i radnici u termoelektranama. V.K. |