TUZLANSKI DOSJEKoliko će ih još biti? Prvi dan generalnog štrajka u osnovnom i srednjem obrazovanju Vlada TK se može tješiti da u štrajku ne učestvuju, pa čak ga ni verbalno ne podržavaju sindikati visokog obrazovanja, policije te ostalih organa uprave i pravosuđa TK. U decembru prošle godine svi oni su bili jedinstveni u protivljenju odluci Vlade da se počevši od novembra plaće budžetskih korisnika umanje za 2%. U međuvremenu je predložen Budžet TK za 2012. godinu (još nije usvojen) u kojem je stavka za plaće umanjena oko 6, 5% u odnosu na prethodnu godinu. Prosvjetari osnovnog i srednjeg obrazovanja odmah su reagovali, najavili generalni štrajk i on je jutros i zvanično počeo. Ono što treba da zabrine i sindikate, i Vladu, a i učenike i njihove roditelje, jeste neizvjesnost dužine štrajka. Djeca su već imala produženje zimskog raspusta za jednu sedmicu, odmah je uslijedio prekid nastave zbog proglašenja stanja prirodne nesreće, i tek što se krenulo sa nastavom započet je i generalni štrajk. Ako štrajk potraje školska godina će biti teško privedena regularnom kraju, utješno je jedino to što nastava nije prekinuta završnim razredima. Problem bi mogao biti riješen ako s neba padne neki novac, a on ne pada niti Vlada igra tombolu. Naprotiv, ekonomska situacija se pogoršava, broj ugašenih firmi i nezaposlenih raste iz dana u dan. Vlada je budžetsku konstrukciju zatvorila u očekivanju da će dobiti kredit od MMF-a a taktika MMF-a je poznata od ranije, kredite ne daju bez rezanja bužetske potrošnje. Drugim riječima, Vlada mora smanjiti plaće da bi se došlo do kredita MMF-a i ako tim parama ne zatvore budžetsku rupu od nekih 40 miliona KM, zatvoriće je ono jedino što može, daljnje smanjenje plaća budžetskim korisnicima u jednoj varijanti, i u drugoj prestankom isplate plaća jer novca za njih neće biti. I bez štrajka prosvjetara Bužet TK je na ivici provalije pa iako djeluje apsurdno, generalni štrajk kojeg se političari u normalnim okolnostima genetski boje, mogao bi im dobro doći da sebe operu i krivicu za slom Budžeta prebace na prosvjetare. Ipak, tanka je to slamka za hvatanje, a neizvjesnost političkog opstanka na vlasti sadašnje garniture je sve veća. Na žalost, promjena vlasti u kantonu ne može ništa promijeniti na bolje. Poreska politika se vodi na nivou države i entiteta, a ona gotovo da je jedina poluga kojom se može uticati na izlazak iz ekonomske krize. Iako se političari užasavaju od smanjenja poreza jer gledaju onoliko daleko koliko im je ostalo do kraja mandata, još niko iz krize nije izašao bez povećanja zaposlenosti a do toga se ne može doći bez poreske reforme i rasterećenja privrede. Kratkoročno, to je još manje para u budžetima, dugoročno, to je jedini spas jer više zaposlenih donjet će i u budžete više para. Problem je što za takve poteze naši političari nemaju ni snage ni volje jer im se patriotizam i ambicije završavaju na otaljavanju svog mandata, probleme neka rješavaju oni koji dođu poslije njih, a dođu njihovi klonovi. Jedno je jasno, ishod generalnog štrajka može biti svakakav, samo ne generalno dobar za sve. Bez priliva zdravog novca jedino rješenje je održavanje "status quo" stanja a ono je jedino moguće ako sud donese zabranu održavanja generalnog štrajka ili ako nekim čudom prosvjetari sami odustanu od štrajka. V.K. |