TUZLANSKI DOSJEJavljanja čitaoca Od psećeg izmeta ne može se prošetati  Jedan od problema na koji nam građani putem E-maila ukazuju su psi. Najviše je poruka u kojima se žale na pse lutalice ali ima i onih u kojima se žale na pse koji imaju vlasnika. Neki od stanara u zgradama žale se na pse u liftu koji njuškaju kese sa hranom i koje vlasnici pasa izvode u neposrednu blizu zgrade da vrše nuždu.
Pismo sličnog sadržaja stiglo je neki dan a također, opet se javljaju oni kojima smetaju psi lutalice. Objavljujemo sva tri, uz napomenu da se iz općinskog budžeta odvaja za pse lutalice i da one markice zakačene na uho pasa koji nemaju vlasnika dokazuju veterinarsku obradu (vakcinacije, kastriranje i sl.). Veliki problem je i pojava dovoženje velikog broja psa sa područja drugih općine. U svakom slučaju, sva ova pisma koja objavljujemo pokazuju da je problem prisutan i da treba u okviru zakonski mogućnosti pokušati naći kompromisno rješenje koje bi odgovaralo večini. Vlasnici pasa ne uklanjaju pseći izmet Majka sam djevojčice od 18 mjeseci. Obradovana prvim lijepim danima odlučila sam je neki dan odvesti na Slanu Banju. U snijegu koji se ubrzano topio sam vidjele velike količine psećeg izmeta. Svi su hodali pognute glave da paze gdje će stati. Na samom šetalištu, zelenim površinama, uz klupe, drveće, nevjerovatno. Neshvatljivo je da se djeca na Banji ne vrše nuždu, niko to neće dozvoliti ali psi mogu. Molim vas da ovo objavite pa možda bar do nekog vlasnika pasa dođe. Vezano za ovu pojavu podsjećamo na usvojenu Odluku o komunlanom redu prema kojoj su vlasnici obavezni da uklanjaju izmet svojih ljubimaca sa javnih površina.Izgleda da je u Odluka o Komunlano redu samo jedna od onih "na papiru" . Drugo pismo se tiče problema s kojima se susreću vlasnici pasa u susretu sa psima lutalicama. Čitaoc kritikuje i Komunalac, a istina je da je kapacitet Azila popunjen, te se nekada nakon obrade pas ponovo pušta tako da se bar manja opasnost u slučaju da pas nekoga ugrize. Od pasa lutalica ne mogu izvesti svog psa Poštovani, Odlučio sam se da Vam napišem pismo iz prostog razloga jer očigledno je da drugog izlaza nema. Naravno ponovo je tema pasa lutalica i nadam se da ćete je objaviti. Naime od jučer ujutru ispred mog ulaza na Sjenjaku se nalazi čopor od sedam lutalica. Jučer nisu nikome pravili problem jer su bili mirni i samo su ležali oko ulaza. Međutim jutros kada sam krenuo izvesti svog psa u šetnju desio se prvi napad i bio sam prinuđen da svog psa vratim u stan. Nakon par sati krenuo sam van za obavezama i kada sam izlazio iz ulaza svih sedam pasa je agresivno nasrnulo na mene, međutim uspio sam se odbraniti i izašao. Tada sam nazvao JKP “Komunalac” Tuzla da prijavim čopor i da vidimo da li se išta može uraditi jer je ta dionica okolo mog ulaza jako frekventna i dnevno tu prođe jako puno ljudi (uključujući i djecu jer je škola jako blizu). Iz “komunalca” sam dobio odgovor da bi oni vrlo rado došli ali da u azilu ne primaju pse. Nakon tog razgovora sam nazvao gđu. Nevenku i objasnio joj problem na sto se ona se složila da ce primiti ženke (od kojih je jedna u tjeranju, sto je vjerovatno razlog agrsivnosti čopora). Poslije dogovora sa gđom. Nevenkom tu sam informaciju, oko 13:00h, prijavio Komunalcu. Nakon što se niko iz komunalca nije pojavio već par sati odlučio sam ponovo nazvati. Tada sam dobio odgovor da su primili k znanju ali da je radno vrijeme do tri i da će oni vrlo rado doći ujutru kada stignu. S obzirom da sam razgovarao sa radnikom JKP “Komunalca” zaključio sam da nema svrhe da se raspravljamo jer on “radi samo što mu se kaže”. I u narednih par sati sam u par navrata buvalno tjerao pse od napadnutih prolaznika pri tome da ne spominjem činjenicu da svog psa nisam cijeli dan izveo jer je to faktički “nemoguća misija”. Ne želim ovim putem da kudim pse, niti pak da ih štitim, jer ipak ti psi sve sto rade rade nagonski. Jedini krivac u cijelom ovom problem ipak smo mi ljudi. Pogotovo ljudi koji su zaduženi za zaštitu svojih građana. JKP” Komunalac” ima oformljenu službu za higijenu grada koja je zadužena između ostalog i za hvatanje pasa lutalica. Također moram naglasiti da razumijem da u azilu nema mjesta za sve pse lutalice, ali ipak ne mogu da razumijem da i kad je mjesto obezbijeđeno, pojednici ne žele nista po tom pitanju da urade. Kada sam drugi puta zvao komunalac rečeno mi je da poslije tri sata jedina aktivna sluzba je zimska služba. To kažem zato sto želim da postavim pitanje prvenstveno direktoru JKP “Komunalac” Admiru Bećiroviću: Kada već nema snijega, niti poplava niti bilo čega drugog što bi de facto uposlilo tu dežurnu službu zašto ne izađu na teren i urade posao koji je hitan a u njihovoj je nadležnosti? Moje lično mišljenje je da su ovakve situacije manje bitne i da uopšte ne zamaraju direktore gradskih službi. A zašto? Pa vjerovatno zato što ukoliko budu radili više od minimalnog povećavaju mogućnost da negdje “zabrljaju” pa ce biti “nalijepljeni”. A to u svojoj mahali sebi ne mogu dozvoliti, ili pak su toliko nesposobni da ne mogu osmisliti bilo kakav novi konstruktivan plan rijesenja bilo kojeg problema nego samo rade po šablonu koji im je ostavljen još iz vremena od prije rata. Za kraj želim reći da se iskreno nadam da ce ujutru doći komunalac i riješiti ovaj problem, a do tad građani sjenjaka ne moraju ni izlaziti. A to zahvalite, ne radnicima komunalca, nego onima koji ga vode. Srdačan pozdrav! I treće pismo koje govori o problemu pasa lutalica koji se nekada kreću u velikim grupama. Psi skaču na kese koje ljudi nose Ko u ovom našem gradu može pomoći građanima da se spase od pasa lutalica? Prije par dana bila je prava jurnjava na semaforu na Brčanskoj Malti.Jedni su bjezali lijevo drugi desno .Psi koji haraju gradom, slobodno se kreću i napadaju posebno one koji nose nešto u rukama(kese).Pitamo se da li će i u Tuzli morati policajci pucati na pse da bi spašavali ljude.Vjerujem da bi to uradio svaki građanin u cilju zaštite ljudi, ali je problem što u trenutku napada nećemo imati tu sreću da u našoj blizini bude policajac ili neko drugi koji bi nam pomogao.Naravno nije ovo poziv na ubijanje pasa, nego apel nadležnim da ih uklone sa ulice i smjeste na njihovo mjesto-azil, Pasa Bunar. Provale, krađe, ubistva, ...samo nam je trebalo još i ovo, da po gradu nažalost ne možemo slobodno hodati od "zivotinja". N.H |