TUZLANSKI DOSJEAkcija čišćenja uoči biciklističke trke SALCANO MTB CUP Prvi dan vikenda je protekao, kako je i planirano ali jednim dijelom, a drugi dio se ostvario neočekivano u toku dana. No, krenimo redom. Narednog petka Tuzla i Lukavac će biti domaćin desetak evropskih zemalja, koje će doći da se takmiče na biciklističkoj trci, koja je evropskog karaktera SALCANO MTB CUP.  Po prvi puta se kod nas organizuje ovakva manifestacija, ali smo spremni sa svojim prvijencem, iz razloga što ispunjavamo sve kriterije, ali na kojima se mora dosta još raditi...ali radovi su počeli.  Negdje oko pola 8 prvog dana vikenda, zajedno sa profesorom Delić Edinom, smo krenuli sa radovima, na kojima su nam se priključila omladinska organizacija Udruženja „Sunce“ Lukavac, JP „Rad“ Lukavac, sportski radnici iz BK „Extreme“, BK „Zmaj od Bosne“, BK „Gračanica“ i naravno predstavnici pokretača ove priče BK „Zelene staze“ iz Lukavca, koji su i tehnički organizator SALCANO MTB CUP-a.   Parkiravši automobil na lokaciji Bokavići, gdje će biti start i cilj, dočekala nas je jedna vrlo zanimljiva situacija. Pomalo jako dirljiva, tužna ali i srećna. Ispred male kučice smo ugledali 15-tak malih cuka i jednu gospođu koja je u dvorištu još sa ovcama, kozama, guskama i kokošima. Prišli smo da vidimo oko tehničke pomoći, da nam renta struju za organizaciju trke, i tako smo malo po malo ušli dublje u priču, koja je pomalo nevjerovatna. Gospođa se zove Tifa Avdić, 20-tak godina živi u toj maloj kolibici koja ima struju, ali ne i vodu.   Ukratko nam je ispričala svoju vrlo tešku životnu priču, ali tu težinu nismo osjetili, jer je Tifa vrlo radosna osoba. Do nesretnog rata je radila kao trgovac, gdje je u toku ratnih zbivanja otišla u Bokaviće, u kojima i danas dan živi, iza sebe ima vrlo tešku bolest koju je izliječila, karcinom. Ali Tifa vrlo sretna sada živi, i kaže da je Bog samo ostavio iz razloga što jako puno voli životinje, o kojima se brine, a nema nikakva primanja. Nekada nema ni za sebe obrok, a za životinje se kaže snađe.  Zatim smo krenuli sa radovima, sa omladinom koja je bila horna za činjenje dobrog djela. Katastrofalno stanje jezera Modrac i Kiseljak, gdje su deponije smeća, gdje neki ribari, gosti, turisti roštiljaju, pecaju, i sav taj otpad ostave kraj sebe, a da zlo bude još veće, opet sutradan dođu na isto mjesto i isto to rade. Za radove smo obezbijedili svu opremu, kese za smeće, rukavice, lopate, vile, kontejner, traktor za odvozi smeće. Kupili smo 500 velikih vreća, gdje smo mislili da će nam i ostat, ali nas je omladina poslije dva – tri sata intezivnog čišćenja nazvala i zatražila još vreća, sa zadovoljstvom smo otišli kupiti još 200 vreća, kako je profesor reče, nikad mi veći merak nije bio otići do prodavnice, da me nazovu i kažu, treba nam još vreća za smeće, požurite. Akciji su se priključili i neki ribari, omladina koja je došla na odmor. I malo po malo polako se obala dovela u red, u ono što bi trebalo da bude svakodnevnica, čisto.  Fotografije nam pokazuju i više od toga... Dario Matić |