TUZLANSKI DOSJEFoto kritika Naša posla Materijala za kritiku u Tuzli ne nedostaje. Najčešće teme od strane građana su smeće, psi lutalice i oni koji se sa svojim vozilima ponašaju kao lokalni moćnici.  Zakon, pravila, svi na jednu stranu, a oni na drugu. Ne može se reći da pripadnici policije ne kažnjavaju pa ni da kazne nisu visoke, problem je što kažnjavaju selektivno. Dok se neki naplaćaše kazni neki mogu, kao ovaj sa crvenim automobilom, da parkiraju ovako mjesecima, bez posljedica.  Druga kola, na sličnom mjestu, imaju slovenačku registraciju. Takvi se već mogu i razumjeti, toliko su pod stegom i pravilima u inostranstvu da im se kad dođu u rodnu grudu, duša malo razrahatiti. Ne može se reći „ne zna, nije dugo ovdje“ jer ne postoji ni jedna zemlja u kojoj je dozvoljeno parkiranje na zelenoj površini. I sve to da se ne bi platilo pola marke za sat vremena. Dokaz da se ista osoba ponaša različito u dvije države. Što bi naš narod rekao parkirao bi se "malo sutra" ovako u Ljubljani bez posljedica.  Na trećoj slici vidimo mjesta za parkiranje automobila koji su u vlasništvu osoba sa invaliditetom. Fino su ih obilježili, forma je zadovoljena ali ova su mjesta redovno prazna jer se od onih koji su se parkirali gdje ne treba do njih ne može ni doći, a ako je kojim slučajem omogućen pristup onda tek ide muka za osobu sa invaliditetom jer je vlasnik obližnjeg ugostiteljskog objekta napravio „terasu“ na trotoaru tako da nema dovoljno mjesta za širinu invalidskih kolica. A.M. |