TUZLANSKI DOSJEPismo čitateljke Jasmine Mehmedović Kvazidepolitizacija obrazovanja  Čitateljka Jasmina Mehmedović, poslala nam je mail u kojem kaže: S obzirom na vrlo nezahvalnu i nimalo zavidnu situaciju u obrazovanju, šaljem Vam osvrt na posljednja zbivanja, a koji je, sudeći po reakcijama kolega, aktualan i odražava stvarno stanje.
Dobijeni tekst u nastavku prenosimo u cijelosti. Depolitizacija, racionalizacija, modernizacija u obrazovanju 27. marta otvorim novine i nemalo se iznenadim kada sam ugledala veliki JAVNI OGLAS za nominiranje i izbor kandidata za članove Školskog odbora iz reda osnivača u osnovnim i srednjim školama Tuzlanskog kantona, a koji je objavilo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK. Budući da me se tema jako tiče, u nevjerici pomislih prvo „Ko je ovdje lud?“, jer sam se mogla zakleti da su Školski odbori konstituisani i odsastančili svoj prvi sastanak bar desetak dana prije objavljivanja ovog oglasa. No, da ne bih brzala sa zaključcima, ponesem sa sobom novine i pravac u školu. Lupim JAVNIM OGLASOM o stol, upitno podignem obrve i dobijem objašnjenje, koje mi se učinilo sasvim prikladnim podijeliti i sa svekolikom javnošću. Krenuću od početka. U svom predizbornom programu, iz 2010. godine, SDP, stranka koja je na čelo Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK postavila svog čovjeka (čovjek kao generičko biće; inače, u pitanju je žena), a u vezi obrazovne politike, obećala nam je sljedeće: „Što prije izvršiti modernizaciju poučavanja i učenja na svim razinama obrazovanja. Kreirati potpuno nove, moderne nastavne planove i programe. Stvoriti obavezu stalnog profesionalnog razvoja nastavnog i upravljačkog kadra u obrazovnim ustanovama.“[1] „Roditelji će birati direktore škola i neposrednim izborom direktora, politika će se udaljiti iz škola i stvorit će se uslovi za kvalitetniji i profesionalniji rad školskog osoblja.“[2] U novembru prošle godine stigla je depeša kako se svi Školski odbori moraju promijeniti, a sve procedure koje su započeli stari stavljaju se ad acta. Depešom, tj. objavom u Službenim novinama od 28. decembra 2011. godine, u članu 56. članovima školskih odbora zatečenim na dužnosti prestaje mandat, nakon čega će Vlada Kantona donijeti rješenje o prestanku mandata. Utvrđeno je i da će Školski odbor činiti 5 članova, od kojih jedan uposlenik, jedan roditelj i tri iz reda osnivača. U januaru su kolektivi škola dali svoje prijedloge za članove Školskih odbora iz reda uposlenika, a već u februaru imena svih pet članova bila su poznata. Ono što, međutim, nije napisano, ali je usmeno dogovoreno, jeste da je vladajuća šapa osnovne škole podijelila između stranaka SDP i SDA, što, u slučaju Tuzle, znači: SDA: JU „Centar za naobrazbu i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora“, te osnovne škole: Jala, Mejdan, Kreka, Gornja Tuzla, Mramor, Kiseljak, Breške, Pasci, Simin Han, Podrinje – Mihatovići. SDP: Osnovna muzička škola, Centar, Brčanska Malta, Tušanj, Solina, Slavinovići, Sjenjak, Pazar, Novi Grad, Miladije, Husino, Lipnica. U skladu s tim izvršen je izbor Školskih odbora, a njihove članove iz reda osnivača postavljale su stranke. Zašto je to važno? Naprosto zato što se, od izbora 2010. godine, Zakon o osnovnom obrazovanju TK promijenio i to u dijelu koji se odnosi na izbor direktora, tako da sada izbor direktora vrši Školski odbor. E, ako su 3 od 5 članova tog istog Odbora strankaši, onda je sasvim jasno kako od obećane depolitizacije obrazovanja nema ni P. Je li to onaj obećani „profesionalni razvoj upravljačkog kadra u obrazovnim ustanovama?“ Nudili su, doduše, i meni da se ´ustrančim´. Nisam. Ali, hajde da budemo potpuno iskreni - bih ja, ali valja mrijet´. I dalje s upitnikom iznad glave gledam u Javni oglas i saznam kako su prethodno konstituisani Školski odbori samo privremeni, a sve mi to lijepo piše u Službenim novinama TK. Otvorim, dakle, dokazni materijal - Službene novine, one od petka, 23. III 2012. godine, na hrvatskom jeziku, i stvarno pronađem tu informaciju. Na stranicama 96 – 128 vrlo jasno su navedena sva imena privremenih članova Školskih odbora, što me dovodi do drugog dijela priče – racionalizacije. Možda malo štekam u razmišljanju, ali i pored najbolje volje ne mogu vidjeti tu famoznu racionalizaciju u raspuštanju starih Školskih odbora, konstitusanju novih, privremenih, sastančenju istih (sjećate se: Vrijeme je novac!), objavljivanju imenovanih kandidata u Službenim novinama TK, i to, bezbeli, na tri bjelosvjetska jezika: Bosanskom, Hrvatskom i Srpskom, na 32. stranice (i papir je novac, kao i štampanje), u ko zna koliko primjeraka, a zatim raspisivanju Javnog oglasa za podobne kandidate, ovaj put one „prave“. Sve ovo pišem iz prostog razloga što isti taj papir profesori moraju kupiti iz svog džepa ili iz džepa roditelja čije bi dijete trebalo imati „pravo na besplatno obrazovanje“ da bi odštampali kontrolni rad ili, ne daj Bože, koju stranicu za kakav projekat ili vježbu. Tu se, eto, dotičem i modernizacije koju mogu staviti u samo jednu, i to prostu, rečenicu: Modernizacije nema. Nastavni planovi i programi nepromijenjeni su, časovi odjeljenske zajednice ne ulaze u normu nastavnika, ali se za njih prilikom inspekcija svijetla obraza traže pripreme, nastava se odvija isključivo uz korištenje table i krede, dobavljači za stručne časopise, sredstva za higijenu i sl. neprekidno zovu škole jer računi nisu plaćeni još od septembra.... Ipak, da ne bi sve bilo tako crno, moram reći i da sam, istražujući ovo pitanje, doživljela prosvjetljenje: Sad mi je tek jasno šta u našim Ministarstvima rade svi oni pomoćnici i bulumenta u odljeljenjima kojima ovi rukovode! Ta, mora neko preljevati i iz šupljeg u prazno, inače bi se mogli pohvaliti rodbini i prijateljima kako od poreznih obveznika dobijaju platu, a ne rade ništa. Aleluja! Jasmina Mehmedović [1] SDP izborni program 2010 – Obrazovna politika, str. 3 [2] Isto, str. 8 |