TUZLANSKI DOSJEKako spriječiti rano penzionisanje bh radnika i unaprijediti njihovo zdravlje Intervencije koje treba provesti u cilju smanjivanja rastućeg trenda ranog penzionisanja u Bosni i Hercegovine (više je penzionera sa invalidskom penzijom nego radnika u BiH!) skrivaju se u iskustvima dobre prakse i istraživanjima u ovoj oblasti (područje medicine rada ili područje koje ima novi termin sigurnost i zdravlje na radu) zabilježenim u prestižnim naučnim bazama (naprimjer Cohrain) i zaključcima publikovanim na međunarodnim kongresima i konferencijama (kao što su: 18. Svjetski kongres za sigurnost i zdravlje na radu održan u Seulu juna 2008. godine na kojem je donešena Seulska dekleracija; 19. Svjetski kongres za sigurnost i zdravlje na radu održan u Istambulu septembra 2011. godine i/ili 30. Međunarodni kongres Medicine rada u Cancunu (Mexico) od 18. – 23. marta 2012. godine, na kojem sam nedavno bila učesnik, jedina iz BiH).  Intervencije su sadržane u preventivnim funkcijama medicine rada koje su propisane ne samo konvencijama i preporukama Međunarodne organizacije rada (ILO formirana 1919. godine; koje su potpisane i ratifikovane u BiH (većina njih 1993. godine sa obavezom da budu ugrađene u naše zakonodavstvo), a koje je Evropska Unija ugradila u temeljne direktive za zdravlje i sigurnost radnika 1989. godine; preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Globalnim planom za zdravlje radnika do 2017. godine (WHO) u kolaboraciji sa Međunarodnom komisijom za medicinu rada (ICOH, nastala u Milanu 1906. godine i pokrenula stvaranje međunarodne organizacije rada ILO); Evropskom agencijom za sigurnost i zdravlje na radu (EASOM), Međunarodnim udruženjem za socijalnu sigurnost (ISSA), Sveameričkim Nacionalnim institutom za sigurnost i zdravlje na radu (NIOSH) i drugim međunarodnim organizacijama; ali također i našim zakonodavstvom: Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (Službene novine FBiH, 2010), novim Zakonom o radu i Zakonom o sigurnosti i zdravlju na radu koji je u parlamentarnoj proceduri (a u Republici Srpskoj već usvojen 2008. godine). Zdravlje i život na radu su zagarantovano ljudsko pravo ne samo za 1/10 radnika „sa posebnim uslovima rada“ u nas prema principima medicine rada i zaštite na radu od šezdesetih godina do danas nego za sve radnike. Posebna pažnja se poklanja određenim ranjivim (vulnerabilnim skupinama): mladi radnici kojima treba omogućiti sticanje stručnih vještina i razvoj karijere za dobrobit zemlje, mladim populacijama u reproduktivnoj dobi, starijim radnim populacijama, poljoprivrednicima, radnicima migrantima, zdravstvenim radnicima itd). Rano penzionisanje se na prvom mjestu može spriječiti adekvatnim upravljanjem opasnostima i rizicima radnog mjesta, eliminacijom prenaprezanja radnika, dobrim liderstvom i organizacijom rada, pravdom i pravednim nagrađivanjem radnika, fleksibilnim radnim vremenom i adekvatnim upravljanjem privremenom spriječenošću za rad (bolovanjem), odnosno prevashodno ranim povratkom na posao s bolovanja na adaptirano radno mjesto (eliminacija opasnosti ili zdravstvenih rizika radnog mjesta). To se postiže unapređenjem zdravlja promotivnim programima u radnim organizacijama, pravovremenom dijagnozom (za <40% 6 mjeseci). Loša prognoza i loši ishodi u očuvanju zdravlja i radne sposobnosti, a poslodavcu eksperta na poslu su: duga bolovanja, duga liječenja, upućivanja na invalidsku komisiju „tercijalna prevencija invalidnošću druge kategorije do ranog penzionisanja„. To predstavlja balast svim poslodavcima, povećano trošenje medicinskog dinara, rad jednog radnika za 2-4 dok je kolega na bolovanju; i veliki gubitak GDP našem ekonomski iscrpljenom društvu sa visokim procentom nezaposlenih“. Rani povratak na posao podrazumijeva također pravovremeno liječenje i pravovremenu, ranu fizikalnu i/ili kardiovaskularnu i/ili kognitivno- bihevioralnu rehabilitaciju i/ili rehabilitaciju respiratornog trakta izabranu prema tipu povredi/ poremećaju zdravlja radnika. Nekima je potrebna i pravovremena profesionalna rehabilitacija, obuka za novo radno mjesto i u prva tri mjeseca fleksibilno radno vrijeme (1/3; 1/2 ili 2/3 radnog vremena) do postizanja 100% radnog učinka, ali ne duže od 3 mjeseca. Razvijeni Finski Institut medicine rada (FIOH) je analizom utvrdio da se u periodu od 2007.- 2009. godine uvođenjem upravo parcijalnog, fleksibilnog radnog vremena bolovanje smanjilo na 1/2. Fleksibilno radno vrijeme sa jasno i tačno definisanim radnim zadacima uz isključenje kontrole radnog vremena (i poštivanje Zakonom propisanog radnog vremena sedmično) pa podiže uspješnost i kreativnost radnika i smanjuje stopu invalidiziranja radnika za 24%. Za 50% smanjuje presentizam(biti na poslu, ne raditi i ne postizati radne rezultate i/ili biti na poslu bolestan i ne raditi efikasno). Presentizam je za poslodavca veći teret od bolovanja. S druge strane uvodi se skupi mrežni nadzor i kontrola radnog vremena koja postaje trend. Primjer dobre prakse u EU za najčešću bolesti koja je povezana sa ranim invaliditetom (kardiovaslularne bolesti primjerice). Iskustva pokazuju povratak radnika na posao u okviru 3- 6 sedmica ako ergo test pokazuje EF> 40% i ako nije evidentna ishemija. Mentalni poremećaji se mogu liječiti pravovremenom kognitivno- behavioralnom rehabilitacijom, okupacionom terapijom i pravovremenom profesionalnom rehabilitacijom, a ne ranim penzionisanjem. U našim uslovima najčešći ishod je najmanje invalidnost II kategorije, ali često rano penzionisanje!!! Neophodno je u BiH razviti sistem institucija za sigurnost i zdravlje na radu, uspostaviti tripartitivnost u odgovornostima i kontinuirano obrazovati nove kadrove i eksperte, te kontinuirano educirati radnike, poslodavce, stručnjake. Surađivati na svim nivoima koji unapređuju zdravlje od lokalnih do medjunarodnih. Zavodi zdravstvenog i penzionog osiguranja ne prepoznaju ključne uloge u očuvanju zdravlja, medicinskog i državnog dinara???!!! .... ali ni drugi važni akteri. Vrijeme je za pravdu, pravo na život i zdravlje na radu! Prof. Nurka Pranjić, Predsjednik Udruženja stručnjaka medicine rada u FBiH „Salutogeneza“ Nacionalni sekretar ICOH-a za BiH, Ekspert za BiH u mrezi stručnjaka za zdravlje na radu u okviru WHO |