TUZLANSKI DOSJE

19.04.2012.
Danas u Tuzli
Održan Javni dijalog o seksualnom nasilju i odgovornosti država


U organizaciji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Švicarske asocijacije protiv nekažnjivosti (TRIAL) i Medica Zenica, te uz podršku UN Women Projektnog ureda u BiH, danas je u Tuzli održan prvi javni dijalog o seksualnom nasilju i odgovornosti država.

Organizatori su se potrudili da pozovu osobe koje su na neki način uključene u ovu problematiku te mogu pomoći da se problem žrtava silovanja na što bezbolniji način rješava. Učestvovali su: Šesenam Ćosić (glavni tužilac TK), Jasna Zečević (Viva žene), Selma Korjenić (TRIAL), Almir Alić (ICTY) i Sabiha Haskić (Medica Zenica). Prije diskusije premijerno je prikazan film “Sexual Violence and the Triumph od Justice“ koji je istovremeno prikazan i u Novom Sadu, Beogradu i Zagrebu, a prva premijera održana je u Hagu.



Kao što je poznato, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992. – 1995. godina, silovanje je korišteno kao sredstvo ostvarivanja strategije etničkog čišćenja i jačanja međuetničke mržnje. Nažalost, žrtve seksualnog nasilja su postale marginalizovane zbog stigme i poniženja koje se povezuje sa ovim zločinom, a i generalno govoreći, silovanje je jedno od krivičnih djela koje se najmanje prijavljuje. Štaviše, poznato je da u značajnom broju slučajeva oni koju su odgovorni za silovanje ili druge oblike seksualnog nasilja, nisu kažnjeni.

TRIAL, NVO sa sjedištem u Ženevi (Švicarska asocijacija protiv nekažnjivosti) izdala je vodič za odbranu prava žena – žrtava silovanja i drugih oblika nasilja u Bosni i Hercegovini pod nazivom „Između stigme i zaborava“, koji je danas besplatno distribuiran.

- Nakon mnogo godina žrtve žive na ponoru između stigme i zaborava. Država se gotovo nikako ne brine o njima. Današnji događaj je jedan od načina da se skrene pažnja na ovaj problem. Danas ćemo otvoriti i teme o kojima javno treba govoriti, o problemima žrtava, tužitelja i ostalih. Idemo sa konkretnim prjedlozima da bi mogli dalje raditi i djelovati, kazala je Selma Korjenić (TRIAL).

O značaju rada Haškog tribunala, kada je ova problematika u pitanju, govorio je Almir Alić (ICTY):

- Javnost nije dovoljno informisana o težini ovih zločina, kao ni o doprinosu Haškog tribunala vezano za zločin seksualnog nasilja. Prvi put su žrtve dobile satisfakciju u smislu da su zločinci bili optuženi za zločin protiv čovječnosti, ratni zločin i zločin genocida koji uključuje elemente seksualnog napada. Po prvi put je formirana obimna sudska praksa koja ostaje da živi i za ostale tribunale, za sud BiH, koji će nastaviti da koriste ta dostignuća pravne nauke koja su uspostavljena pred Haškim tribunalom. Jako je bitno sa aspekta žrtava da su dobile priliku da svjedoče pred Haškim tribunalom. Sada ostaje da država stane iza tih žrtva, to je jedan proces koji je ispred nas, koji društvo treba da iznese.



Dr. Mevludin Hasanović, neuropsihijatar, danas je ukazao i na problematiku islamske tradicije u kontekstu silovanja, s obzirom da su većina silovanih žena Bošnjakinje.

- Silovanje je korišteno kao genocidni element. Kada znamo pozadinu naše tradicije, žena na duhovnom planu kao i održavanje sebe kao subjekta u porodici, relacije sa ocem, majkom, mužem i njegovom porodicom, stid je
Prvi javni skup o seksualnom nasilju i ulozi države nije naišao na dobar odziv. Dr. Amra Delić pozvala je na skup i svoje pacijentice koje su danas učestvovale u vrlo interesantnoj diskusiji, te postavila mnoga pitanja na koja nisu dobile odgovore. Za nadati se da će ovakvi skupovi, koji su prilika da se javno progovori o temi, koja je za mnoge tabu, biti bolje posjećeni i medijski praćeni.
važan faktor, u islamskoj tradiciji je stid pola vjerovanja. Ako neko hoće da uništi njegovu bit, onda je potrebno da se uradi nešto protov njegove volje. O ovome treba stalno govoriti jer je to zločin, to nije stav žena, žena nije kriva što je silovana. Silovatelji su dobili zadaću da razrijede populaciju i da žene budu poslije i žrtve samih sebe, da počine samoubistvo, da se razdvoji odnos nje i muža, nje i djeteta koje nose, jer su mnoge nakon višestrukog silovanja držane zatočene do visoke trudnoće. Radi se o vrlo kompleksnoj traumi, jako je malo žena došlo na našu kliniku i potražilo pomoć, najveći broj je napustio zemlju i tamo uglavnom šute.

Žrtve silovanja, i muške i ženske, osim osnovne traume zbog samog čina silovanja, koji ostavlja trajni trag na njihovu psihu, susreću se sa niz drugih problema. Kada kažu šta se desilo, često umjesto pomoći doživljavaju i odbacivanje, pa i osudu. Same žrtve se često osjećaju krive pa biraju da šute i nose u sebi svoju bol. Malo ko se bavi, i malo koga zanima, kako danas žive žrtve silovanja. Današnji javni dijalog imao je cilj da skrene pažnju na žene koje vape za pomoći a koje su marginalizirane. One su tu i dok se drugi prave da ih ne vide. Guranje pod tepih ovakvih problema ima za posljedicu daleko veće traume, kako osobe tako i društva.

S.M.