TUZLANSKI DOSJEŠta je istina?  Od subote naveče, od kako se saznalo za smrt učenika Medrese i da se sumnja na meningokokni meningitis, internetom se širi priča i diskusija po kojoj dobar dio krivice za smrt nesretnog dječaka snose medicinski radnici. Verzija prema kojoj je dječak u subotu u Domu zdravlja primio injekciju i vraćen kući da bi ga roditelji nakon pogoršanja zdravstvenog stanja odveli na Infektivnu kliniku, gdje je ubrzo i preminuo, opravdano izaziva sumnju da bolest nije na vrijeme dijagnosticirana i s tim u vezi i na moguće greške u davanju terapije.
Nedavno se internetom raširila priča o još jednom tragičnom slučaju u Tuzli u kojem je preminula beba nakon vakcinisanja, a kao uzrok smrti takođe je naveden meningokokni meningitis. Ono što začuđuje jeste različita reakcija Stručnog tima Ministarstva zdravstva. Dok u slučaju smrti bebe nije bilo nikakve reakcije, čak ni zvanične potvrde ili demantija meningitisa, u slučaju smrti dječaka djelovalo se skoro trenutno preventivnom terapijom prema svim osobama koje su bile u direktnom kontaktu sa preminulim dječakom. Slučaj smrti bebe pokazuje koliko je važno informisati javnost šta se tačno desilo. Detekcija eventualnog propusta u tom slučaju možda bi doprinjela da se ne desi tragičan ishod u drugom slučaju. Smrti bebe prethodio je ljekarski pregled i vakcinacija, a nakon pogoršanja stanja beba je upućena u Infektivnu kliniku. U verziji koja se mogla pročitati na internetu, kod prvog dolaska na kliniku desila se čudna situacija. Navodno, ljekar je posumnjao u meningitis ali je prepustio roditeljima da odluče da li će biti izvršeno dijagnosticiranje lumbalnom punkcijom. U prvi mah roditelji nisu pristali na punktiranje, odveli su bebu kući da bi se ponovo vratili na kliniku nakon drastičnog pogoršanja stanja bebe. Na kraju je beba umrla a roditeljima i svima koji su čitali njihovo pismo ostao je osjećaj da se nije učinilo sve da do tragičnog kraja ne dođe. I u Zenici je jučer umrla beba od meningitisa i čitamo da je nakon toga šezdesetak osoba preventivno tretirano zbog opasnosti od širenja bolesti. U slučaju tuzlanske bebe takve aktivnosti nije bilo ili javnost nije o tome obavještena kao što nije zvanično obavještena ni da li je beba zaista umrla od meningitisa. Ako je tuzlanska beba umrla od meningokoknog meningitisa javnost ima razloga da pita zašto je izostala reakcija Stručnog tima Ministarstva zdravstva identična reakciji nakon smrti dječaka? Dodatni razlog je u i u jednom detalju koji je morao biti razjašnjen, potvrđen ili demantovan, a radi se o situaciji u kojoj je ljekar navodno posumnjao u meningitis i dopustio da beba bude vraćena kući. Kada su u pitanju zarazne bolesti opasne po život, uz liječenje oboljele osobe (bebe), postoji i obaveza preduzimanja obaveznih mjera za suzbijanje širenja zaraze. Dopuštanjem da beba bude odvedena kući zaraza se sigurno ne suzbija. Izostanak pravovaljane informacije i reakcije rezultira pričama koje ne idu u prilog zdravstvenim radnicima. I u pripremi ovog teksta, iako se autor trudio da nikoga ne optužuje bez činjenica, već samo prepričavanje verzija dešavanja djeluje optužujuće. Drugih zdravstvenih radnika nemamo niti ćemo ih imati, nisu to stranke pa da se hajkom jedni maknu a drugi dovedu. Kada rade dobre stvari treba ih hvaliti, kada ima problema treba ih imenovati zbog onih koji dobro rade. Slučaj sa meningitisom je upravo takav, ako je bilo problema treba ih detektovati, treba reći šta je istina zbog samih zdravstvenih radnika, a onda i zbog javnosti. Nagađanje nikome ne koristi. Roditeljima niko i ništa ne može vratiti djecu, imaju pravo bar na istinu. V.K. |