TUZLANSKI DOSJEReakcija tuzlanskih studenata na homofobiju Sloboda i Jednakost- Bezuvjetan Otpor Politikama Isključenja Princip bezuvjetnog otpora je pravo o kojem Univerzitet sam treba da istovremeno razmišlja, izmišlja te da ga postavlja… Univerzitet može biti u prednosti, ne samo kao kozmopolitski, već i univerzalno, prevazilazeći preko svjetskog državljanstva, nacijske drzave… moći medija, ideologija, religijskih i kulturalnih snaga itd., ukratko, svih snaga koje ograničavaju nadolazeću demokratiju. Jacques Derrida Šta se desi, pak, ako jedna institucija kao što je to univerzitet ne uživa u ovakvom principu, možemo li ga onda zaista nazivati univerzalnim? Razmislimo o najskorijem aktu direktne diskriminacije nad sarajevskim studentima koji su htjeli dobrovoljno dati krv. Za detalje i polemike oko samog događaja možete pročitati nekoliko priloga na raznim web portalima: od podrške studentima, osude događaja, do homofobnih komentara i osvrta. Međutim, mi želimo otvoriti pitanje da li se u ovakvom slučaju Univerzitet zaista može smatrati univerzalnim i sigurnim mjestom slobodne misli i izražavanja, ili pak bastionom proizvodnje fašističkog jednoumlja, koje će u današnjem društvenom uređenju osobama oduzeti i osnovne slobode za koje se aktivno bore. Ovdje je riječ o osobama koje su hrabro odbile i nastavljaju da odbijaju šutnju kao odgovor institucionaliziranoj homofobiji i isključenju: Dana 19.4.2012. godine u hodnicima zgrade Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu studentice Lamija Topčagić i Nedžmina Šeta i student Amar Numanović obratili su se dekanovom uredu ukazavši na diskriminatorsku stavku u formularu za dobrovoljno davanje krvi. Naime, u formularu “osobe koje ne trebaju davati krv’’ su “osobe koje imaju povremene ili stalne seksualne kontakte sa homoseksualcima“. Nakon pobune studenata uslijedilo je verbalno vrijeđanje i otvorene homofobne prijetnje upućene studentici od strane bibliotekarke, kao i fizički nasrtaj na studenta od strane uposlenika Medicine za transfuziju FBiH. Živimo u “demokratskoj državi’’, sve i svi su slobodni - dok se drže propisanog seta normi. Kakva je i čija je to sloboda? U ovom slučaju je to obijesno i fašistički: medicinsko osoblje u službi univerziteta fizički napada studente dok uposlenici univerziteta otvoreno prijete - kako je bibliotekarka izjavila “da si moja - ubila bi te na licu mjesta”. Trebamo li ćutke i postrance posmatrati dok nam se sloboda glasa - sloboda onoga što jesmo pred očima despotski otima? Iz tog razloga pitamo: zar nam nije bilo dosta fašizma, koji nas je doveo u stanje jednih protiv Drugih? Jesmo li zaista do toga došli, da se više ne borimo zajedno za istine slobode, poštivanja, solidarnosti i međusobnog uvažavanja izrođene u prostoru slobodnog univerziteta? Naime, prakse politike isključenja prisvajaju prostor zemlje koja je u procesu kasapljenja poprimila ime i oblik Nečije, markirane, otete i transformisane u reakcionarni bastion statusa quo. Manipulativni odnos moći etnonacionalističke demagogije i administrativnih organa vođen politikom isključenja potvrđuje ´izabranu´ normu osuđivanja i diskriminacije svih Drugih. Konkretno na ovom prethodnom primjeru ponašanja službenice iz obrazovne ustanove još jednom se afirmira diskriminacija osuđena od strane međunarodne zajednice (Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava, član 14) što bi naročito univerzitet a i ostale institucije trebalo da poštuju. Mi pitamo: koliki je prostor za zajedničko djelovanje i da li je takvo djelovanje uopće moguće danas i na koji način? Cilj ovakvog oblika fašizma je da djeluje neprimjetno i tišinom, da subjekte nad kojim je diskriminacija izvršena prikaže kao devijantne i izbriše ih, ali ako javnost ne preuzme odgovornost tada fašizam bilježi još jednu pobjedu na račun straha djelovanja. Samim time, borba protiv ovakve vrste diskriminacije sprovedene nad individuama koje itekako postoje i imaju glas, povlači kolektivnu akciju, jer je praktikovanje istih diskriminacija i borba protiv njih - odgovornost zajednice. Haranje fašizma se neće zaustaviti samo na skupinama kao što su to LGBTTIQ zajednica, naprotiv, ono će prodirati kao što i prodire u ostale segmente društva. Na nama je da se zajednički borimo za svaki pedalj prostora za onaj bezuvjetni otpor, otpor slobode i jednakosti - koji se ne može zaustaviti. Slobodni Filozofski Tuzla |