Meningitisi su skupina bolesti kod kojih dolazi do upale moždanih ovojnica. Uglavnom su uzrokovani mikroorganizmima: bakterijom, gljivicama, parazitima i virusima, a vrsta uzročnika određuje karakteristike bolesti. Jedini od njih koji se može javiti u epidemijskom obliku je meningokokni meningitis.

On spada u grupu gnojnih, bakterijskih meningitisa a zajedno sa meningokoknom sepsom spada pod zajednički naslov – meningokokna bolest.

Svi meningitisi se manifestiraju na isti način: pojavom povišene temperature, povraćanjem i glavoboljom koja ne prestaje. Meningitis može nastati ulaskom infekta u likvor koji okružuje mozak direktno iz krvi, ali može biti uzrokovan nekom upalom u okolici mozga, to jest upalom uha, sinusa, pluća, pa čak i oka, zbog čega je uvijek važno izliječiti primarne gnojne upale. Zato je „sezona“ meningitisa zimi i u proljeće, kada se javljaju takve upale, što može uzrokovati „lokalne epidemije“ u vrtićima, školama, studentskim domovima, vojarnama... Kliconoša može kihanjem i kašljanjem prenijeti bakterije, a da se kod njega ne pojave veći simptomi od grlobolje, lagane temperature i kašljanja. Prijenos preko predmeta ne dolazi u obzir jer meningokok brzo ugiba van čovječjeg tijela (osjetljiv je na niske temperature). U gradskim sredinama obolijevaju uglavnom djeca jer su stariji obično već prokuženi prijašnjim latentnim infekcijama. U naseljima gdje ljudi žive daleko jedan od drugoga, kao i u epidemijama mogu oboljeti gotovo sve dobne skupine. Dispoziciju i ekspoziciju povećavaju respiratorni (virusni) infekti, umor, prenatrpanost spavaonica itd. Imunitet je samo prolazan pa su moguća i nova obolijevanja.

Većina se slučajeva događa kod djece i adolescenata. Meningokok je najčešći uzročnik meningitisa u djece od 2-5 godina i drugi najčešći uzročnik meningitisa u odraslih. Nastup bolesti može biti rapidan i može početi kao infekcija gornjeg dišnog trakta ili grlobolja. Nadalje, simptomi su kožna krvarenja (petehije), visoka temperatura, jaka glavobolja, loše opće stanje, povraćanje i mučnina, ukočenost šije(!), osjetljivost na svjetlo (fotofobija), promjene mentalnog statusa. Na pojavu nekoga od ovih simptoma, potrebno je otići liječniku i prema njegovom savjetu napraviti bolničke laboratorijske pretrage koje će otkriti povišenu razinu bijelih krvnih zrnaca u krvi, lumbalna punkcija pokazat će se povišenu razinu bijelih krvnih zrnaca u moždanom likvoru, sniženu glukozu i visoke proteine, potrebno je obaviti bojanje likvora i kulturu likvora te kulturu krvi (hemokulturu) kako bi se dokazali meningokoki u likvoru ili krvi.

U vrlo malog broja zaraženih meningokok prijeđe iz nazofarinksa u krv odnosno likvor te nastaje jedna od tri moguće kliničke slike:

• meningokokni meningitis,
• akutna ili fulminantna meningokokna sepsa,
• kronična meningokokna sepsa.

Meningokokni meningitis započinje naglo s povišenom temperaturom, glavoboljom, mučninom i povraćanjem, ukočenom šijom te nerijetko petehijalnim osipom po tijelu.

Akutna meningokokna sepsa započinje, također naglo, vrućicom, pomućenjem svijesti do kome i konvulzija, ili pak sa krvarenjima u koži i sluznicama te zatajenjem cirkulatornog sustava. Smrtnost se kod ovog oblika meningokokne bolesti penje i do 50%.

Kronična meningokokna sepsa ima polagan i nejasan početak s općim infektivnim simptomima te eventualno osipom i bakterijemijom.

Liječenje treba započeti što prije visokim dozama antibiotika, najčešće penicilina u kombinaciji s cefalosporinima III generacije (ceftriakson). Rano prepoznavanje i liječenje oboljelih od meningokoknog meningitisa je izuzetno važno jer je rizik od smrti i komplikacija visok.
Zaštitne mjere u sprječavanju meningokokne bolesti provode se davanjem lijekova osobama koje su bile u bliskom kontaktu s oboljelim, što nazivamo kemoprofilaksom. Bliski kontakt podrazumijeva obiteljske kontakte, druge osobe s kojima postoji bliskost kao u obitelji, djeca iz iste vrtićke skupine, osobe iz zatvorenih kolektiva.

Lijekovi izbora su rifampicin, ciprofloksacin i ceftriakson. Cjepivo protiv meningokokne bolesti postoji, no ono štiti samo od grupe A, C, Y, W135 meningokoka, ali ne i od B grupe koja kod nas dominira. Stoga se cjepivo ne koristi u prevenciji meningokokne bolesti, osim kod onih osoba koje putuju u područja u kojima prevalira grupa A i C meningokoka.

Liječenje meningokoknog meningitisa traje do deset dana, a pacijent se već nakon dva do tri dana puno bolje osjeća.

Priredio(la): roda.hr