TUZLANSKI DOSJEImamo i mi ˝djecu kopače dijamanata˝  Dječak sa slike, jedan je od mnogih mališana koji prose ili peru automobilska stakla na tuzlanskim raskrsnicama. Tamo su bez obzira na godišnja doba i vremenske prilike. Neka mirna, neka agresivnija, trče prema kolima i peru stakla i kada to vozač ne želi, a sve da bi dobili 20, 50 feninga ili marku od onih darežljivijih.
Ljudi daju iz raznih razloga, jer im je žao djece, jer na taj način imaju mirniju savjest iako svjesni da baš na taj način pomažu organizovanom iskorištavanju djece koja djetinjstvo provode na ulicama, ne idu u školu i nemaju zdravstveno osiguranje. Mnogi se zgražavaju slušajući vijesti koje do nas dolaze o jeftinoj dječijoj radnoj snazi, o djeci koja rade i u rudnicima i drugim mjestima gdje im strada zdravlje, a ne vidimo i da su djeca na tuzlanskim ulicama nečiji "kopači dijamanata". Dosta je udruženja i organizacije koja se bave pravima i zaštitom djece, koja na osnovu problema prosjačenja i tjeranja djece na rad dobijaju donacije. Na žalost, ova djeca nemaju ništa od njihovih okruglih stolova i radionica, uostalom, tome u prilog govori činjenica da ih je sve više i da se dobna granica djece na raskrsnicama spušta pa ima djece koja jedva, nesigurno hodaju oko automobila sisajući palac u čekanju da im neko nešto da. Neće ova djeca imati koristi ni od našeg teksta, koristi neće biti sve dok ih država institucionalno ne uzme u zaštitu, ali onu stvarnu. S.M. |