TUZLANSKI DOSJEPismo profesora engleskog jezika i književnosti, generacija 2011/2012 ˝Ko to raspisuje konkurse? Šta pričate? Djeco nemojte se džaba nadat˝  Obraćam Vam se u ime studenata (sad već profesora engleskog jezika i književnosti) Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Tuzli, u nadi da ćete sastav našeg pisma shvatiti kao ozbiljan problem i da ćete isto objaviti na vašem portalu. Mi, studenti (sad već profesori engleskog jezika i književnosti) bismo željeli da iznesemo u javnost kulminirajuci problem i nepravdu sa kojom smo se susreli dana 11.07.2012. Naime, kao što je već i poznato svima onima koji kroz ovu proceduru prolaze po završetku fakulteta, nakon položenih svih ispita ili odbrane diplomskog rada, indeksi se predaju u Studentsku službu radi sravnjavanja istih, tj. potvrde da je student položio sve ispite ili odbranio diplomski rad, te da je tako stekao pravo na izdavanje uvjerenja o završetku studija i sticanju onog zvanja za koje se marljivo zalagao tokom studija. Tim dokumentom nam se omogućava prijavljivanje na Biro za zapošljavanje kao i na konkurse sve dok ne dobijemo diplome koje se (obično) dodjeljuju u novembru. Također je poznato da se indeks ne može sravniti dok sve ocjene ne budu upisane u indeks i potpisane od strane profesora. Međutim, postoji “problem” koji se zove gostujući profesor. Naime, na gostujućeg profesora se čeka i po mjesec dana nakon položenog ispita da bi izvršio svoju dužnost potpisivanja ocjena, pa smo tako i mi do današnjeg dana čekali da nam se potpiše posljednja ocjena (iako je više od 90% studenata ispit položilo na prvom tj. junskom roku). Zbog ovih formalnosti, neorganizovanosti i procedura, nama je danas u Studentskoj službi rečeno da ćemo naša uvjerenja o završetku studija dobiti tek krajem avgusta zato što kolektivni godišnji odmor na Univerzitetu počinje u ponedjeljak (16.07.2012) i traje sve do 20.08.2012 te odgovorni za izdavanje tih uvjerenja neće biti u mogućnosti u samo dva dana izdati iste, (obzirom da je petak posljednji radni dan), što nam automatski uskraćuje mogućnost da se prijavljujemo na konkurse koji počinju sredinom jula čime mi gubimo godinu dana do narednih konkursa. Mi smo iznijeli svoj problem zaposlenici u Studentskoj službi koja je zadužena za naš odsjek, ali tamo smo naišli na sve osim profesionalizma i razumjevanja. Bili smo ismijavani kad smo objasnili da se ne možemo javljati na konkurse i da ćemo zakasniti na iste, na koje nam je gospođa uputila pitanje uz ironičan osmijeh “Koje konkurse? Ko to raspisuje konkurse? Šta pričate? Djeco nemojte se džaba nadat’, idite na more, uzivajte, odmarajte se…” Naravno, kako se već bliži godišnji (a za većinu je već i počeo jer na Fakultetu nismo mogli naći nikog ko bi nam mogao pomoći osim portira, ponekog studenta i asistenta) sve što smo mogli uraditi je da uzmemo naše indekse i napustimo prostorije Fakulteta sa jednim velikim nezadovoljstvom i svezanim rukama. Ne nadamo se da ćemo ovim putem riješiti svoj problem ali mislimo da je krajnje vrijeme da se javnosti iznese makar jedan od problema i neugodnosti sa kojim se studenti susreću a za koji nam niko ne može izaći u susret. Možda se moglo započeti godišnji i dan-dva kasnije ali time usrećiti, ohrabriti i poželjeti ovim mladim ljudima sreću u predstojećoj borbi za egzistenciju, ali i time dokazati da sva ta budućnost i njihova perspektiva nisu tako sive (kako se većinom govori), nego da naprotiv još uvijek postoji trunka nade u svijetliju i bolju budućnost svih nas. Profesori engleskog jezika i književnosti Generacija 2011/2012 |