TUZLANSKI DOSJEHoćemo kanadere, a nemamo ni vatrogasnu pješadiju Na području Kantona Sarajevo nema ni jedno vozilo za gašenje šumskih požara, a općine Stari Grad i Centar imaju ukupno sedam profesionalnih vatrogasaca. Za gašenje 15 metara širokog požarnog fronta s jednim šmrkom potrebna su četiri vatrogasca.  Prije rata u Sarajevu su bila 42 dobrovoljna vatrogasna društva, danas ih je samo šest. Na donošenje Zakona o zaštiti od požara čekalo se 16 godina nakon rata, a u njegovoj izradi nije konsultiran ni jedan predstavnik vatrogasaca - kaže na početku razgovora za Fenu ing. specijalista za gašenje požara i viši vatrogasani oficir I klase Namik Klino, koji je profesionalno zaposlen u EUFOR-u u Sarajevu, a kao dobrovoljni vatrogasac ima četiri decenije staža.
Ilustrirajući poražavajuće stanje u oblasti vatrogastva, kaže da neopremljenost, nedovoljan broj vatrogasaca, nedovršena zakonska regulativa i stavljanje profesionalnih vatrogasaca "pod kapu" Civilne zaštite su činjenice koje zaštitu od požara i djelovanje na terenu dovode u pitanje. - Do sada smo imali sreće, jer klima nije išla na ruku požarima, a šta nas čeka u budućnosti veliko je pitanje. Globalno zatopljavanje zahvatilo je i BiH, što je pokazala i poslednja zima s katastrofalnim snježnim padavinama, te tropska ljeta, koja će donijeti još više šumskih požara - upozorava Klino. Navodeći primjere koji govore o nespremnosti za gašenje požara, Klino potcrtava da je uništeno dobrovoljno vatrogastvo koje je u BiH do rata imalo 130 godina dugu tradiciju. I dok Slovenija ima 200.000 dobrovoljnih vatrogasaca, što je model nastao u austro-ugarsko doba, BiH je svoju vatrogasnu tradiciju ukinula. Visoko je prije rata imalo 12 profesionalnih i 150 dobrovoljnih vatrogasaca, a danas ima samo 12 profesionalaca. I kako da Konjic, koji je općina s najvećim šumskim kompleksom djeluje s 13 profesionalnih vatrogasca - postavlja pitanje Klino i navodi kako je još gore od toga što BiH nema svjetski model komandovanja na incidentima kojim se propisuju standardne procedure i koje se aktiviraju prilikom gašenja npr. velikih šumskih požara kakav je bio poslednji na području Konjica. - Treba standardne procedure neko, odnosno nadležne institucije, da napišu i narede njihovo provođenje - kaže Klino. Vatrogastvo je u BiH na nivou iz 70-tih godina prošlog stoljeća, koncipirano na Titovom modelu civilne zaštite i dobrovoljnog stavljanja u pripravnost i djelovanje građana. U Uredbi za obuku i opremanje vatrogasaca preporučuje se literataura iz 1974. godine, jer kažu nije napisana nova - pojašnjava Klino uz opasku kako, naravno, nove udžbenike treba neko da napiše, a treba neko za njih novac da izdvoji. - Uz sve to, nedovoljan nastavni rad s učenicima na razvijanju ekološke svijesti, zamrli goranski pokret pošumljavanja goleti, za posljedicu ima destrukciju posebno mladih prema prirodnim resursima. Zato imamo da za jednu noć u Aleji ambasadora u Sarajevu bude polomljeno 15 lipa - navodi Klino. I neadekvatne krivične sankcije te obezvrijeđenost šumskih resursa idu u prilog tome da "niko ni za šta ne odgovora"! - Ja nisam čuo da je neko od rata do danas krivično osuđen za izazivanje šumskog požara. U BiH se izgorjelo stablo procjenjuje na dvije KM, a u Njemačkoj je procjena štete po jednoj sadnici 10.000 KM, jer se računa vrijednost tehničkog drveta koje se dobija iz jednog stabla, proizvodnja kisika, očuvanje ekosustava i zemljišta - pojašnjava Klino. U kontekstu sumornog stanja na terenu, priča o kupovini kanadera ili specijaliziranih aviona-amfibija AIR Tractor je besmislena, smatra Klino, uz opasku kako je BiH suviše siromašna za kupovinu protupožarnih aviona. - Umjesto toga, novac treba usmjeriti za popravku helikoptera Oružanih snaga koji su za naše uslove efikasniji, a koji se za spašavanje i djelovanje prilikom prirodnih i elementarnih nepogoda koriste svugdje u svijetu - kaže Klino i dodaje da su austrijski vojni helikopteri iz sastava EUFOR-a uspješno djelovali u gašenju poslednjih požara u BiH. Helikopteri su, kaže, praktičniji i učinkovitiji jer do požarišta dovoze istovremeno i opremu, ljude i vodu. - Za punjenje kanadera je potrebna veća vodena površina, koju ne vidim u BiH, dok za AIR Tractor treba pista dužine dva kilometra, hidrant na pisti, servisiranje i najmanje dvije posade, dakle treba dobar budžet. Sve to kad su u vojni helikopteri u pitanje je jeftinije jer imamo infrastrukturu i ljudstvo - kaže Klino. Osim toga, požar se ne gasi iz vazduha. - Sve dok "pješadija" ne dođe na požarište, dok vatrogasac s "brentačom" na leđima ne počne špricati teren, s krampom ne razvali korijen ili panj, dakle ne zagasi na zemlji vatru, nema govora o ugašenom požaru - pojašnjava Klino, uz rezigniranu konstataciju da "nemamo vatrogasnu pješadiju, a hoćemo avione". Na kraju razgovora kaže da "Sarajevošume " unaprijeđuju sistem preventive, te da pored vatrogasnih puteva, prokrčavanja šuma i pravljenja presjeka kojima se u šumama spriječava širenje požara, imaju i osmatrače, koji odmah po izbijanju požara alarmiraju vatrogasce. -Problem u BiH je spora rekacija nakon izbijanja požara, a nisam siguran ni da koordinacija po "vertikali" i "horizonatli" u Civilnoj zaštiti nabolje funkcionira. Povratak na model dobrovoljnog vatrogastva koji je zadržan u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj pravo je rješenje i za BiH.To je znatno jeftiniji model, jer su potrebna sredstva za opremu, dok je rad vatrogasaca volonterski i omugućava mobilizaciju mnogostruko brojnijeg ljudstva - kaže na kraju razgovora ing. specijalista za zaštitu od požara Namik Klino, koji s puno entuzijazma i volonterskim angažmanom uspješno kao predsjednik Upravnog odbora vodi sarajevsko dobrovoljno vatrogasano društvo "Vratnik" u koje se učlanio kao sedmogodišnji dječak. Priredio(la): FENA |