TUZLANSKI DOSJESpomenik državnosti Bosne i Hercegovine Prošle subote je svečano otvoren Gradski park tematski posvećen višestoljetnom kontinuitetu državnosti Bosne i Hercegovine. Centralno mjestu u parku zauzima spomenik Tvrtku I Kotromaniću, djelo vajara Adisa Lukača.  Mnogi su mišljenja da je Tuzla pravo, a možda i jedino mjesto gdje se u ovom vremenu mogao podignuti spomenik prvom bosanskom kralju. Dok, i onako malu, Bosnu i Hercegovinu neki političari pokušavaju rasparčati i narod još više podijeliti po vjeri i naciji, u Tuzli se dešava simboličan pokušaj povezivanja. Rekli su o spomeniku Razmišljajući o Tvrtku I Kotromaniću pokušavao sam u svijesti doživjeti tadašnju Bosnu kao najmoćniju državu na Balkanu. Iz toga sam mjesecima u sebi tražio sliku mudrog, hrabrog i snažnog vladara, stabilne, mirne i moćne države, sretne što ima takvog kralja. Konačno sam vidio i izvajao. Shvatio sam da je utemeljitelj naše suverenosti, naše veliko nacionalno bogatsvo. Osjetio sam da i ja, više od 600 godina poslije Tvrtkove smrti, nosim u sebi bogatstvo koje nam je ostavilo njegovo vrijeme, kao svijetli trag kojeg su na stećcima uklesali drevni vajari i klesari bogumiliskih, bosanskih stećaka, i osjetio sam neopisiv zanos i, istovremeno i veliku odgovornost prema građanima Bosne i Hercegovine i Tuzle, prema našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, jer se ne radi o običnom spomeniku. (akademski vajar iz Sarajeva Adis Lukač)  Kada bi, uz malo truda, odnjegovali sposobnost da pored svih nacionalnih identiteta razvijemo i svoj zajednički identitet političkog Bosanstva, podizanje spomenika prvom okrunjenom Kotromaniću dobilo bi puno opravdanje i svoj društveni smisao. Sada to može izgledati nemoguće, znam međutim Bosance – Srbe i Hrvate, Bošnjake još i više (ne zaboravljam ni „ostale“) – koji bi takvu mogućnost spremno potpisali i svog se partikularnog nacionalnog identiteta rado odrekli u korist zajedničkog – bosanskog. (prof.dr. Dubravko Lovrenovcić)  I danas, zastajemo u čudu pitajući se da li je moguće da nam je bilo potrebno 620 godina pa da se neko sjeti da najznačajnijoj povijesnoj ličnosti Bosne treba podići određeni znamen u kojem bi se zrcalile i one odrednice koje našoj povijesti daju dostojno mjesto u nesmiljenom protoku vremena, ali i naš unutarnji ponos da smo se, na povijesnoj ljestvici dostojnosti, uspinjali do one ravni koje je bh državnost vodila do takve visine koja nas nije samo dovodila do razine jednakosti sa drugima, već nas je, za izvjestan stepen, bar u jednom trenutku, i izdizala iznad te ravni. (Vojislav Vujanović, historičar umjetnosti)  Tuzla je u tim, izuzetno teškim okolnostima, iskazala zrelost u očuvanju kontinuiteta sa prošlošću, i to na način da prošlost ne negira već je kritički osvijetli. Jer, svaka promjena nužno zahtijeva promišljanje konteksta u kojem se odvija i kritičku svijest spram same prošlosti, a nikako radikalni rez i rušenje. Stoga je i izgradnja spomenika kralju srednjevijekovne BiH Tvrtku u funkciji očuvanja kontinuiteta sa historijom. A sam kralj Tvrtko je za Bosnu i Hercegovinu jedna od najznačajnijih historijskih figura, on je potvrda njenog državnog kontinuiteta i suvereniteta i, kao takav, sigurno treba da ima svoj spomenik. (prof.dr. Senadin Musabegović) Tako su govorili oni koji podržavaju dizanje spomenika, a ima i drugih koji i misle i govore drugačije. Bilo bi čudo da nije tako jer danas, 620 godina nakon smrti prvog bosanskog kralja, Bosna i Hercegovina prolazi možda i najteži period, vrijeme u kojem je podobnost ispred sposobnosti, u kojem su Bosanci i Hercegovci „ostali“. Ali, kako stari svijet kaže, proći će i ovo, biće bolje, mora. S.M. |