TUZLANSKI DOSJEFoto reportaža sa izleta na Vranicu Lijepo vrijeme proteklog vikenda (22. i 23. 09.2012.god.) 7 planinara PD Konjuh, 1 planinar PD Bjelašnica iz Sarajeva, 1 planinar PD Goran iz G.Vakufa i 1 planinarka iz PD Čičak iz Orašja, odlučilo je da vikend provede na nekoj od divnih bosanskohercegovačkih planina. Između Maglića i Vranice izbor je pao na planinu Vranicu. U subotu ujutro sa dva automobila nas sedmoro smo krenuli iz Tuzle. U Sarajevu nam se prikjučio Vlajko Radoja koji je bio naš vodić na Vranici. Vlajko je dugogodišnji iskusni planinar od koga smo imali šta naučiti. Zatim smo se zaputili u Gornji Vakuf gdje nas je dočekala Radmila Dedić, naš domaćin. Tu smo ostavili vozila i zaputili se put Vranice sa terenskim vozilom našeg domaćina. Nakon pola sata vožnje stižemo u planinarski dom Rosinj. Upoznajemo domara koji nas je smjestio u sobe ovog lijepog objekta. Nakon što smo se smjestili, odlučujemo da odmah krenemo na stazu. Dogovaramo se da penjemo 3 vrha na Vranici jer za četvrti nema dovoljno vremena do noći. Na stazu krećemo oko 11 sati. U ekipi je deset planinara. Naš prvi cilj je vrh Rosinj, 2059 mnv. Prolazima kroz polja brusnice. Teško je odvojiti pogled sa niskih grmova ovog korisnog ploda, te povremeno zastujkujemo da uberemo koji bobicu.  Kratka pauza na poljima brusnice pred završni uspon na vrh Rosinj.  Nakon sat vremena konstantnog uspona dolazimo na vrh Rosinj. Zaustavljamo se da se divimo pogledu (da se ibretimo kako nam reče Vlajko) i da napravimo poneki snimak. Sa ovog mjesta vidimo Bugojno i Donji Vakuf.  Nakon razgledanja i fotografisanja nastavljamo put ka najvišem vrhu Vranice, Nadkrstac 2112 mnv. Tu pravimo zajednički snimak, te se spuštamo u zavjetrinu jer vjetar jako puše. Nakon presvlačenja, okrepljujemo se i jedemo naš suhi obrok.  Nakon pola sata odmora nastavljamo dalje. Često se okrećemo i vidimo Nadkrstac koji kao da nas prati u stopu. Pejsaž kojim se krećemo je prekrasan. Kažu da je ovo najpitomija planina u BiH čija je nadmorska visina preko 2000 m. U daljini se vidi planina Vlašić i njegov najveći vrh, Opaljenik. Nakon 4 sata hodanja stižemo na vrh Krstac, 2083 mnv.  Krstac nije najviši vrh, ali pruža predivan pogled na Prokoško jezero i njegove katune. Od pogleda zastaje dah. Fotoaparati rade bez prestanka. Nakon nešto više od sedam sati provedenih na ovoj divnoj planini vraćamo se u planinarski dom. Tu nas čeka naš domačin sa toplim grahom. U dom je stiglo oko 30 planinara iz Prijedora i Banja Luke. Nastavljamo druženje uz gitare i tamburice. U nedelju se spremamo za polazak i odlučujemo da se pješice uputimo do Gornjeg Vakufa gdje su se nalazila naša vozila. Usput smo vidjeli najstariji katun na Vranici, koji ne odolijeva zubu vremena prepušten ljudskoj nebrizi. Nakon tri sata pješačenja stižemo u G.Vakuf, zajednička kafa, rastanak sa dragim ljudima uz obećanje da ćemo uskoro opet zajedno u planinu, vraćamo se kući. Vedro. Izvještaj i foto: Marijana Nikolić i Damir Hadžisaković |