TUZLANSKI DOSJEDjeca sa Slatine Ne treba nam tartan ali nećemo ni blato Krajem oktobra dječije igralište na Slatini (iza Centrotextila), raskopano je radi polaganja cijevi centralnog grijanja prema Tušnju, a ljulje i tek postavljeni mali tobogan našli su se pod gomilama zemlje.  Nakon završetka radova mašine su ugrubo poravnale zemlju a rezultat toga se može vidjeti na narednim slikama. Ni prije ovih radova igralište nije bilo "za pokazivanje" ali je bar bilo zatravljeno i sa nešto tucanika da se može prići makar ljuljačkama.  Onaj ko je odobrio radove a nije obezbjedio da se dječije igralište vrati bar u stanje u kakvom je bilo prije, može da se "vadi" na vremenske "neprilike", može i da obeća da će na proljeće sve biti bolje, džaba mu. Djeca hoće da se igraju i do proljeća.  Možda bi sve drugačije bilo da su "odgovorne čike" navratile do igrališta prije početka radova i da su vidjele koliko su se djeca obradovala neuglednom tobogančiću koji je osvanuo pred izbore. Znalo ih se skupiti po dvadesetak, sami formiraju red i strpljivo čekaju na svoju sekundu spuštanja niz tobogan. A sad se vratimo naslovu teksta. U povodu Dana državnosti otvoreno je dječije igralište preko puta Pivnice, kažu da je koštalo 220 hiljada KM, valjda zato što je postavljena čak i tartan podloga koja se inače koristi za atletske staze. Djeci na Slatini koja su se radovala toboganu tartan ne treba ali ne mogu ni da se igraju u blatu. V.K. |