TUZLANSKI DOSJEPomjerite kazaljke Od nedjelje zimsko računanje vremena Od ove nedjelje traje zimsko računanje vremena. U skladu sa Zakonom o računanju vremena, u nedjelju će se pomjeranjem za 60 minuta unazad vrijeme u 03.00 sata računati kao 02.00 sata, saopćilo je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.
Znate li otkud ideja o zimskom i ljetnom računanju vremena, ili Daylight Saving Timeu - DST-u? Začetnikom te podjele smatra se novozelandski entomolog George Vernon Hudson. Budući da se bavio skupljanjem i proučavanjem kukaca, njegova su istraživanja ovisila, između ostalog, i o prisustvu Sunčeve svjetlosti. Godine 1895. došao je na ideju da bi se vrijeme moglo pomaknuti dva sata unaprijed kako bi se tokom ljetnog vremena iskoristilo više dnevnog svjetla u poslijepodnevnim satima. Njegova domišljatost iskorištena je tokom Prvog svjetskog rata u Njemačkoj i članicama Antante s ciljem uštede energenata. Danas, u suštini, samo zemlje sjeverne Zemljine polulopte koriste ljetno računanje vremena. Evropski izuzetak je Island, koji ne koristi ljetno računanje vremena. Oscilacije u trajanju dana i noći tokom godine su toliko velike da sistem ljetnog računanja vremena za Island nije prikladan. Početkom januara na Islandu Sunce izlazi u 11:20, a zalazi u 15:43 po lokalnom vremenu, a početkom jula izlazi u 3:05 a zalazi u 23:57. Rusija je prošle godine ukinula zimsko računanje vremena, ali se čini da će ove godine promijeniti stav. Bivši predsjednik Rusije, a danas premijer Dmitrij Medvedev objasnio je tada ovu mjeru kao pokušaj da se smanje "stres i oboljenja", te "poremećaj ljudskog bioritma" povezani sa pomjeranjem sata u zimskom periodu. Predsjedavajući Komiteta za zdravlje u ruskoj Dumi Sergej Kalašnjikov predložio je nacrt zakona kojim će se vratiti zimsko računanje vremena. Veliki dio zemalja tropskog pojasa nikada nije koristio DST. U njima tokom cijele godine traje ljeto pa dnevnog svjetla ima dovoljno. Zato na afričkom kontinentu ne koriste ljetno računanje vremena (uz izuzetak Egipta, Maroka i Namibije). U Južnoj Americi koriste ga Čile, Paragvaj, Urugvaj te dijelovi Brazila. Na Bliskom istoku to su Iran, Izrael, Jordan, Liban i Sirija. |