TUZLANSKI DOSJEOdgovorite ljudima – Post festum Primitivizam u zaštiti nacionalnog Piše: Sinan Alić  Naš povremeni saradnik Sinan Alić u današnjem Oslobođenju objavio je polemički tekst kojeg je isprovocirala emisija "Odgovorite ljudima" emitovana na FTV 14. novembra 2012. ili preciznije, njeni gosti koji su raspravljali o predstojećem popisu stanovništva. Očigledno ćemo biti svjedoci izuzetno oštrih i dijametralno suprostavljenih mišljenja kada je riječ o (zlo)upotrebi nacionalnog identiteta u predstojećem popisu stanovništva.
Odgovorite ljudima – Post festum Primitivizam u zaštiti nacionalnog Bošnjaci su baš sretni. Imaju čovjeka koji u njihovo ime brine o tome kako će se na narednom popisu nacionalno izjašnjavati. Još samo da otvori slobodnu telefonsku liniju pa da čovjek može pitati: Kako ću se izjasniti i kako se zove jezik kojim govorim. Nakon emisije FTV „Odgovorite ljudima“ (srijeda, 14. novembra 2012.) više je nego jasno – silovanje kojem je izložena jedna nacionalna grupa, nakon istupa jednog primitivca (pogledajte snimak FTV da biste vidjeli s kojom dozom primitivizma reaguje Sejfudin Tokić na činjenicu da gošća u emisiji govori ekavski ili kada „enkadeovski“ traži od Tijane Cvjetičanin da kaže kako će se nacionalno izajasniti) rezultiraće znatnim porastom broja onih čije se nacionalne identifikacije Tokić plaši. Naprosto, jadna je nacija u čije ime govori, čije interese štiti i čiji kulturni i svaki drugi identitet treba da promoviše ovaj čovjek. Ono što se, možda, dogodilo njegovom ocu (da ga je neko natjerao i da je morao biti Hrvat islamske vjeroispovijesti), sada Tokić pokušava primijeniti na populusu koji bi se morao osjećati onako kako se osjaćalo stotinjak ljudi 28.9.1993. godine u Sarajevu. Zanočio si kao Musliman, a probudio se kao Bošnjak. Kao da te jeseni 1993. nije bilo prećeg posla do promjene naziva jednom narodu, a da taj narod u najširem smislu niko nije ni konsultovao. Ko je izvršio to silovanje? Ko je u trenucima, kada mu prijeti nestajanje, unio smutnju u jedan narod? A smutnja i danas traje. Da nisu i za ovu smicalicu krivi Lenjin, Trocki, Staljin, Kominterna, Tito, Pozderci, Bijedić, Mikulić, Dizderevići i ko zna koji komunisti? Vidno uzrujan u emisiji bio je i Halid Genjac. Istina, on ne spori nekome pravo da se izjasni onako kako se osjeća. Čak to i preporučuje jednom gledaocu čija je genetika prošarana svim što balkanska genetska korpa nudi, ali Genjac ne krije, on forsira ono što piše u Ustavu – etnički princip. Braniti ustavno ustrojstvo jeste neke vrsta legalizma, ali kada se malo zagrebe ispod Genjčevog legalizma lako se prepoznaje nacionalistički strah da mu se stado ne okrnji. A Ustav BiH je, znaju to i vrapci na grani, i Evropa je to potvrdila, čak i sudski, diskriminatorski. Naravno, ništa se bolje nije moglo ni očekivati od oktroisanog papira, na kojeg su svoje potpise stavljali ljudi čiji nas je nacionalizam vratio u srednji vijek. Zabrinut je tako gospodin Genjac ako ga populus ne posluša, ako se broj Bošnjaka, na daj bože, smanji na uštrb Bosanaca. On čak izražava svoju spremnost – ako neko može garantovati da će Bosanci biti u većini koja će im omogućiti ostvarivanje nekih prava on će se odmah izjasniti kao Bosanac. Znači li to, gospodine Genjac, da ste vi Bošnjak samo zbog privilegija koje taj dres donosi. Taj racept je već testiran kada su se poslanička ili ministarska mjesta rezervisana za „ostale“ popunjavala Bosancima koji su se preko noći odricali svog Bošnjaštva. Takvi Bosanci nisu predstavljali opasnost. Na drugoj strani, travar smatra da je Bosanac geografska odrednica. A šta onda određuju imenice Francuz, Mađar, Njemac, Austrijanac, Italijan...I kako ćeš bolan u svojim Tokama ljudima objasniti da Francuzi govore francuski, Nijemci njemački, Mađari mađarski, a Bošnjaci - bosanski. Što nisi pokušao sa analitičarem Gašparevićem raspraviti da li je baš slučajno naziv jezika kojim on govori, izveden iz imenice kojim se taj narod imenuje. I neka govori kako govori. I neka se kao narod imenuje kako hoće i neka se kao pojedinac identifikuje sa svime tim. Pitam vas samo otkud ta nervoza spram činjenice da se drugi ne osjećaju kao vi. Zašto im branite da svoju nacionalnu ili bilo koju identifikaciju vežu za zemlju u kojoj žive i koju, vjerujem, neizmjerno vole. Ko ima pravo da na građane vrši pritisak kako će se na narednom popisu nacionalno izjasniti? Tokić to čini onako krkanski, primitivno, a Genjac upakovano u „legalitet“. Pridružio im se i Pejo Gašparević vezući priču o nadnacionalnom, spominjući Sovjete i „čehoslovake“ ne znajući i da je udružena država imala i Čehe i Slovake i povlaći paralelu između Jugoslovena i Bosanaca. Pa ovaj vajni analitičar (?) nikako da shvati da Jugoslaviju nisu razbili Jugosloveni, nego nacionalisti svih boja: srpskih, hrvatskih i muslimanskih. A što se tiče Bosne, pardon i Hercegovine, ona je defintivno najebala i sa srpskim i sa hrvatskim i sa bošnjačkim nacionalizmom. Govori tako Gašparević kako se kod nas priča o naciji uzima kao nešto apriori negativno, a Obama, veli on, s ponosom priča o američkoj naciji. Za njega je, eto, američka nacija normalnost ali mu smetaju „probosanske snage“. Treba se odreći te sintagme, poentira na kraju emisije, obraćajući se bošnjačkoj političkoj i intelektualnoj eliti, a gledao je u Tokića. Zašto, vajni analitičaru? Ako američku naciju konstituišu američki Poljaci, Irci, Italijani, Portorikanci i ko sve ne još, zašto je problem ako se na sličan način neko pokuša ponašati u Bosni i Hercegovini. Istina, priznao je Genjac, možda će nakon nekih stotinu godina taj proces biti normalan, pa se nećemo stidjeti Bosanaca i Hercegovaca, ali i vijek počinje onom prvom, drugom, trećom... godinom. Zašto su sumnjivi oni koji sada žele krenuti tim putem? Teško je mentalnom sklopu koji odgovara sredini XVIII vijeka objašnjavati šta je to sloboda izjašnjavanja bilo koje vrste, o čemu je tokom cijele emisije zborila gospođica Tijana Cvjetičanin, pa i ona koja se tiče nacionalne identifikacije, naspram očigledne torture koju proizvode bilmezarije jednog Tokića „lagalistički“ strah Genjca i antikomunistički habutis Gašparevića. A sve se svodi na jedno – plaše se da im se „stado“ kome oni pripadaju ne ospe. Moguća su i osipanja, ali svaki čoban zna da je uglavnom do njega hoće li stado ostati na okupu, makar ga stalno vukovi obilazili. |