TUZLANSKI DOSJEJavljanje čitaoca Psi lutalice, po ko zna koji put Problem pasa lutalica uskoro će biti višedecenijski, a rješenje se ne nazire. Realno gledajući, šta se sa velikim brojem pasa lutalica uopšte i može šta uraditi? Zakon o zaštiti životinja je usvojen, ubijanje osim u izuzetnim situacijama nije dozvoljeno. S druge strane azili za trajni prihvat životinja su preskupi, toliko da ne postoje nigdje pa ni u najbogatijim državama. Iluzorno je očekivati da Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj nema mogućnosti ni da se svi gladni prime u Narodnu kuhinju, može imati azile u kojima će dok su živi hraniti i liječiti pse.  Ako vlasti ne mogu izdvojiti dovoljno sredstava za zdravstvenu zaštitu pasa i mačaka, za hranu, smještaj i sve što je potrebno, ko to hoće i može stalno i redovno plaćati? Već sama pitanja pokazuju da su azili utopijsko rješenje i da ostaje jedino kontrola razmnožavanja i kazna za građane koji nakon nekog vremena prestanu da se brinu o svojim kućnim ljubimcima.  Godinama se na adresu Tuzlarija javljaju građani, šalju snimke, tekstove, javljaju gdje se nalaze čopori pasa. Ne možemo ih sve objaviti ali ne možemo ni sva javljanja ignorisati. Slike ćemo i danas objaviti i opet se nadati da se problem neće gurati pod tepih već da će se pokušati riješiti u realnim okvirima jedne tranzicijske zemlje. I ne bi bilo loše podsjetiti poslanike da dobro prouče svaki član zakona koji izglasaju, da se ne desi kao ovdje da imamo zakon koji u ime zaštite životinja ugrožava ljude. Zaista nije jasno zašto se po ovom pitanju izmišlja topla voda, zašto se ne iskopira model iz zemalja u kojima problem pasa lutalica ne postoji, a koji se može primijeniti kod nas. I na kraju da ne zaboravimo čitaoca koji javlja da se već danima na području Bulevara i Stupina, naročito kod plavog mostića koji spaja ova naselja, skuplja veliki broj napuštenih pasa zbog kojih se prolaznici ustručavaju preći mostić, mnogi i odustaju od prelaska. S.M. |