TUZLANSKI DOSJE˝10.000˝ radnika ostalo bez posla u jednom danu Ima li vlast šta da kaže?  Da se otvara bilo šta što donosi nova radna mjesta bila bi to sjajna prilika za neke članove Vlade TK da se malo slikaju i kažu koju o nagovještajima boljih dana kao rezultatu politike koja se vodi.
Kad u jednom danu 40 radnika ostane bez posla ne oglašava se niko. Šuti Vlada, resorno ministarstvo, šuti inspekcija, šuti Kantonalna agencija za privatizaciju, šute političke stranke, nevladina udruženja, i što je najčudnije šuti i resorni sindikat. Neki mediji su još krajem oktobra došli do informacije da su stigli loši dani po Tuzlansku mljekaru, da se planira otpuštanje četdesetak od ukupno 105 radnika u ovoj firmi, a ovih dana to se izgleda i obistinilo. Kažemo "izgleda" jer baš niko nema potrebu da se oglasi zvaničnom informacijom. Nezvanično, u jednom danu 43 radnika Mljekare dobilo je otkaz. Smanjenje broja radnih mjesta u zemljama sa višedecinijskom kapitalističkom tradicijom nije ništa novo. To je skoro svakodnevna pojava ali su radnici maksimalno zaštićeni od nelegalnog otpuštanja i socijalno zbrinuti kada se otpuštanje desi. Svuda je ostanak bez posla tragedija, kod nas je to mega tragedija. Šansa za nalaženje novog posla je nikakva, socijalna zaštita otpuštenih radnika nikakva, a ako se desi, što je skoro pravilo, da radnicima nisu isplaćene sve plaće, uplaćeni doprinosi, pravdu mogu tražiti jedino preko suda pa ko je živ dočeka. Mali smo mi, naših 43 radnika su kao njemačkih 10.000, a otpuštanje tolikog broja u jednom danu i za njemačke vlasti je problem. Prije neki dan kada je General Motors najavio otpuštanje 3.000 Opelovih radnika oglasila se i kancelarka Angela Merkel, dok je vicekancelar Phillip Roesler bez uvijanja optužio američki General Motors za zatvaranje tvornice. Smiješno je očekivati da bi se poput Merkelove u slučaju Tuzlanske mljekare mogao oglasiti predsjedavajući vijeća ministara BiH. Premijer Nikšić bi možda i mogao ali ako mu radnici dođu pred vrata, a i tada bi rekao da on nema ništa s tim, da je fabrika privatna. Isto bi rekao i kantonalni premijer Čaušević ali kada je on u pitanju s pravom očekujemo više, i to samo u granicama realnog pa ako hoćete i moralnog. Od premijera očekujemo da se oglasi kako bi pokazao da zna za otpuštanje radnika, da znamo da ta vijest ima težinu koja se tiče njega i njegove Vlade, a zatim i da pruži javnosti i radnicima garancije da će sve biti urađeno po zakonu, da će Kanton zaštiti prava radnika, te da će nadležne inspekcije provjeravati da li je vlasnik fabrike ispoštovao sve zakonom propisane obaveze prema radnicima ali i to da li je ispoštovao obaveze iz privatizacije. Razmislimo malo detaljnije o navedenom. Od premijera se ne traže pare niti da obećava nemoguće već samo da bude ono što i jeste, garant funkcionisanja pravne države u Kantonu. Ako je otpuštanje radnika u funkciji spašavanja fabrike i preostalih radnih mjesta, nema tu ništa sporno, samo neko to treba i da potvrdi, da garantuje imenom, prezimenom i funkcijom. Gdje pravna država funkcioniše radnici ne moraju tražiti pravdu višenedeljnim protestom pred kapijom fabrike. A.M. |