TUZLANSKI DOSJEIma li budućnosti za Fabriku obuće ˝Aida˝? Ni nakon višemjesečnog pisanja o zbivanjima u vezi Fabrike obuće Aida, ne smanjuje se zanimanje čitalaca Tuzlarija za stanje u ovoj fabrici, vlasničkim odnosima, za prošlost i budućnost ove fabrike. Privredno društvo Fabrika obuće „Aida“ Tuzla formirano je 1969. godine od strane Rudnika uglja Tuzlanskog bazena sa ciljem zbrinjavanja invalida rada. Podjelom rudnika, od 1974. godine fabrika posluje kao samostalni privredni subjekt. Sprovođenjem privrednih reformi Društvo je poslovalo u sklopi SOURA „Union“ sa svoja tri pogona u Tuzli, Lukavcu i Srebreniku. Do izbijanja ratnih dejstava u BiH Društvo je zapošljavalo od 2100 do 2200 radnika koji su radili u dvije smjene. Imali su ustaljeno, uglavnom rusko tržište. U toku rata jedno vrijeme su radili za potrebe Armije BiH, da bi se nakon rata susreli sa nizom teškoća. Veliki broj radnika, nedostatak tržišta, dotrajale mašine ubrzo su Društvo prisilile da diže kredite te sklapa ugovore na lohn poslove. Radi se o poslovima u kojim kupac obezbjeđuje sav matarijal a plaća samo izradu naručene obuće. Ti poslovi su inače nisko plačeni, a i njih je bilo sve manje. Od 1996. godine sedam puta je mijenjan direktor, na čiju poziciju slabo ko i hoće da dođe. Proces privatizacije nije uspio jer na međunarodni tender raspisan 2001. godine niko se nije ni javio. Bilo je govora da se kupe dijelovi fabrike ali niko nije želio preuzeti i ranija dugovanja fabrike koja su iz godine u godinu rasla. 430 radnika u Tuzli, 117 u Dubokom Potoku i 116 u Lukavcu, čeka izlaz iz agonije u kojoj se fabrika dugo nalazi. Organizacija menadžmenta koji bi radnicima obezbijedio posao za 24 radna dana, otpuštanje viška radnika ili stečaj, vjerovatno će biti jedan od odgovora za pomak sa mrtve tačke Fabrike čiji finasijski pokazatelji zadnjih godina jasno ukazuju da nije u stanju izmirivati obaveze prema uposlenim radnicima. Gubitak od preko 21 miliona KM, koji je veći od osnovnog kapitala za gotovo 10 miliona, čak i uz činjenicu da će se mjesečno iz kantonalnog budžeta izdvajati oko 70 hiljada KM u pokušaju stabilizacije i povećanja proizvodnje, ukazuje da sve vodi stečaju i likvidaciji Fabrike obuće Aide Tuzla. S.Mešić |