Na samu izbornu veče grupa od oko tri stotine ljudi  iz revolta i nezadovoljstva sakupila se pred sjedištem općinskog odbora SDA stranke i pohlupala stakla na prozorima sjedišta stranke, optužujući vođstvo iste  za izbornu krađu.

V.B. i razlog tužbe

Narednih dana u Čeliću je proglašeno vanredno stanje najvišeg stepena. Čelić je vrvio od policije, kako one redovne, tako i one specijalne, policije u civilu i Bog zna kakvih još agenata i djelatnika bezbjedonosnih agencija naše nam države BiH.

Tih dana, nezadovoljni građani Čelića i drugih mjesta organizovali su mirne proteste kako bi i na taj, DEMOKRATSKI, način u (NE)DEMOKRATSKOJ državi iskazali svoje nezadovoljstvo. Tako se u Čeliću u tih par dana okupilo od dvije do tri hiljade ljudi koji su  u znak protesta napravili i istakli poneke transparente,   kako bi cijeloj državi, ali i šire, poslali određenu poruku.

Bili oni u pravu ili ne, bili izbori regularni ili ne, ti ljudi su imali potpuno demokratsko pravo da iskažu svoje mišljenje, svoj stav i svoje viđenje nastale situacije.

Ni PTSP ne može protiv političke moći

Jedan od tih ljudi, ljudi koji su, vidi čuda, imali svoje mišljenje bio je i naš „heroj“ i glavni lik ovoga teksta.

O kome se naime radi?

Osoba čije ime nosi inicijale V.B. bio je prije dvadeset godina jedan od onih mnogih SINOVA ČELIĆA koji su, iako tada samo golobradi tinejdžeri, stali u odbranu Čelića, u odbranu Bosne i Hercegovine, u odbranu svih nas.

To je osoba koja je svoj život dala na raspolaganje ovoj istoj državi koja ga danas tjera  da na ime „duševne boli“ isplati više od 1.500, 00 KM  (slovima: hiljadu i pet stotina konvertibilnih maraka) jednom od onih koji su zahvaljujući V.B.-u i njemu sličnima doživjeli da imaju DRŽAVU, da imaju slobodu, da se ponose što su Bosanci i Hercegovci, da sjede u svojim udobnim foteljama i da iz njih, onako sa velikom dozom oholosti i  sarkazma, podižu tužbe, uzimaju plaće i omalovažavaju žrtve koje su V.B.  i saborci podnijeli kako bi svima bilo „lijepo“.

D anas, mnogo godina nakon završetka rata i mnogo godina od kad su se V.B. i njegova braća po oružju  razdužila iz armije Bosne i Hercegovine, za njih je otpočela nova, mnogo teža i mnogo napornija bitka. Bitka za NORMALAN ŽIVOT.

Da li je V.B., osoba sa trajnim invaliditetom iz minulog rata, osoba sa dijagnosticiranim PTSP-om i osoba koja je doživjela i preživjela sve grozote i strahote rata, spreman da se bori sa nevidljivim, moćnim, lukavim, nepravednim i prije svega pokvarenim protivnikom???  Naravno da nije!!!

Kako da se bori sa nekim ko je na takvoj poziciji da može izboriti i izdejstvovati presudu kakva njemu odgovara. Protivnik koji je po DEFAULTU u većoj prednosti samo zato što je politički moćnik za V.B.-ove cijele BiH predstavlja neosvojivo i nedostižno uporište koje nastoji zgaziti svakoga ko stane na put planu  što boljeg, NEZASLUŽENOG, političkog, društvenog i materijalnog napretka i blagostanja.

Molimo sve koji pročitaju ovaj tekst da dobrano razmisle, da se vrate (onako u mislima) u kobne i krvave devedesete, da se sjete svega što se desilo: granatiranja, snajpera, borbenih linija, akcija, izviđanja. Sjetite se poginulih roditelja, braće, sestara, rodbine, prijatelja, poznanika. zatim se zapitajte da li je V.B. ili bilo koji drugi branitelj Bosne i Hercegovine zaslužio ovakav tretman samo zato što je bio nezadovoljan državom koju je branio?

Nama, koji tada nismo bili u stanju da branimo ovu državu, postavlja se pitanje:

IMAMO LI IKAKAV RAZLOG DA U BUDUĆNOSTI, NA BILO KOJI NAČIN, BRANIMO OVAKVU ZEMLJU I OVAKVE „VOĐE“?

DA LI JE ONA OD NAS TO ZASLUŽILA?

Na osnovu sudbine i iskustva našeg V.B.-a teško da će imati ko da je brani!!!

Priredio(la): bee-e.info portal