TUZLANSKI DOSJEU koliko to država mi živimo? Mostarskih osam godina k´o tuzlanska jedna Osam godina zatvora zbog spolnog odnosa sa nemoćnom osobom, odnosno sa maloljetnicom ometenom u razvoju, toliko je od Općinskog suda u Mostaru dobio Luka Đulabić (1972) iz Gornjih Živinica za (ne)djelo koje je učinio prošle godine. Sudinica Irena Pehar nije uvažila nikakve olakšavajuće okolnosti za Đulabića koji je u nekoliko navrata imao seksualne odnose sa maloljetnicom iskorištavajući njenu nedovoljnu duševnu razvijenost pa je Đulabiću izrekla maksimalnu kaznu. Izrečenom presudom, kako je rekla sutkinja Pehar, javnosti je željela poslati poruka da su ovakva djela kažnjiva i da je Sud spreman da ih sankcioniše. Uz izraze poštovanja prema sutkinji Pehar moramo sa žaljenjem reći da je šteta što se njena izjava ne odnosi ni na tuzlansku javnost ni na tuzlanski Sud mada formalno živimo u istoj državi. Iako se sudi po istom Zakonu ovdje se imaju neki drugi aršini i donose presude čije se poruke ne poklapaju baš sa porukom sutkinje Pehar. Da podsjetimo, krajem februara 2006. godine u muškom toaletu SKPC "Mejdan" silovana je mentalno retardina maloljetnica, učenica specijalne škole koja je tada imala 16 godina. U oktobru iste godine Sudsko vijeće Kantonalnog suda Tuzla, kojim je predsjedavala Hurija Sarajlić, a u kojem su bili i sutkinja Asja Rezić i dr. Senad Mulabdić, donijelo je prvostepenu presudu kojom su trojica sileđija osuđeni za krivično djelo silovanja na po 12 mjeseci zatvora! Sutkinja Sarajlić nije tada poput njene kolegice iz Mostara davala izjave kakvu je poruku sa tom presudom htjela da pošalje javnosti. Ipak, poruku je odaslalo obrazloženje koje je potpisala: Kao olakšavajuću okolnost svim optuženim, sud je cijenio njihovu životnu dob (Zoran 20, a Edis i Elvis 19 godina u vrijeme izvršenja krivičnog djela), da su nezaposleni, a Elvis uz to učenik trećeg razreda Rudarske škole, da nijedan od optuženih do sada, kako to proizilazi iz kaznene evidencije MUP-a TK-a, nije osuđivan, te njihovo korektno ponašanje tokom trajanja postupka, dok im je kao otežavajuću okolnost cijenio upornost kojom su se vodili pri izvršenju djela. Sve naprijed navedene okolnosti, kao i činjenica da su optuženi prije izvršenja krivičnog djela konzumirali veliku količinu alkohola tačnije piva, opredijelile su sud u zaključku pri utvrđivanju kazni. Nakon žalbe, u februaru 2007. godine, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine preinačio je jednogodišnje kazne pa su Zoran Jovanović i Edis Mehmedović osuđeni na po tri godine zatvora za kazneno djelo silovanja, dok je Elvis Bajrić osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od godinu i osam mjeseci za kazneno djelo bludne radnje nad djevojkom i nanošenje teških tjelesnih ozljeda srednjoškolcu Eldaru Aliću koji je pokušao da pomogne nesretnoj djevojci. Uporedite oba slučaja, presude izrečene u Mostaru i Tuzli, a bogme i silni napor Vrhovnog suda FBiH, pa sami izvucite zaključke i o državi u kojoj živimo i o nezavisnom sudstvu i sudijama. S.M. |