TUZLANSKI DOSJEVrijeme je za krpažu zakrpa  Svakome je njegov problem najveći pa tako i ove rupice našem čitaocu iz Ulice Miroslava Krleže liče na začetak novih Panonskih jezera. Kažemo "rupice", ne zato da bi nervirali čitaoca već što jesu rupice kakvih kratera na gradskim saobraćajnicama ima.  Zajedno sa našim čitaocem možemo se nadati da će i ova oštećenja doći na red za krpažu ali ćemo njegovo javljanje iskoristiti i za otvaranje teme o kvaliteti krpljenja. Rijetke su krpaže, posebno manje, koje opstanu duže vremena. Što bi narod rekao "drže vodu dok majstori odu", a baš ta voda i jeste problem. Svaka zakrpa koja ne sprječava prolazak vode na sastavima je "trud uzalud" i bačena para. Nije to nikakva nauka pa je umjesto priče dovoljan i pogled na ilustraciju ispod.  A evo i šta treba uraditi da krpljenje ne bi bilo bacanje para. Radi se o trškovniku krpljenja udarnih rupa po Programu održavanja komunalne infrastrukture jednog grada u Hrvatskoj.  Svi smo imali priliku da gledamo kako se kod nas prave zakrpe pa i bez našeg pametovanja možete da se dosjetite šta se kod nas obično preskoči. Rado ćemo priznati grešku ako nam neko od čitalaca kaže da je negdje kod nas vidio ovakvu zakrpu, mi je do sada nismo vidjeli.  Nije nikakvo mudro slovo ako kažemo da ni jednom proizvođaču ni serviseru "savršen proizvod" nije u interesu. Istovremeno, kupcima je potreban baš takav proizvod, pa se i jedni i drugi nađu negdje u sredini. Spominjemo to zato jer razumijemo firme koje se bave opravkama asfalta da im savršena zakrpa nije u interesu, valja nešto raditi i narednih godina. Ne razumijemo "kupca" koji ne teži tome da te proklete zakrpe duže potraju pa da bar one na glavnim saobraćajnicama budu urađene "kako Bog zapovijeda". Svuda se asfalt oštećuje i krpi, i u zemljama sa najboljim putevima ali tamo ne bacaju novac na krpažu zakrpa kao mi. Dokle? V.K. |