TUZLANSKI DOSJESjećate li se Ivana Mijačevića? Gradačac je zaboravio svog komandanta a BiH je zaboravila i njegovu porodicu  Povod za ovaj tekst je Fenina vijest u kojoj se kaže da je porodica pokojnog generala Ivana Mijačevića još uvijek bez penzije, stana, zdravstvene i socijalne zaštite. Bojimo se da će mnogi preletiti preko naslova tog teksta, šta ima da ih bude briga za tamo nekog generala. Jedni ne znaju, a drugi su već zaboravili da Mijačević nije "tamo neki general".
Ratne 92. i 93. godine, svaki dan smo sa zebnjom iščekivali vijesti sa gradačačkog ratišta. Svi smo tada znali i za Vidu i Požarike, i Mionicu i industrijsku zonu, i kako je zaustavljen oklopni voz, a znali smo i ko je Ivan Mijačević, tada je za sve nas bio legendarni komandant odbrane Gradačca. A onda je njegovo ime nestalo iz ratnih izvještaja, nije poginuo, nije zarobljen ali kao da ga je mrak progutao. Kad je umro 2007. godine bio je teško bolestan i zaboravljen, malo je bilo tekstova o njegovoj sahrani. Ipak, našli smo u našoj arhivi jedan, napisao ga je Faruk Šehić za Oslobođenje pa ga preporučujemo da ga pročitate. Mijačević je umro kao general. Dali mu generalski čin da operu savjest što ga dekretom iz Sarajeva smjeniše s mjesta komandanta zbog urođenih "mana", a mane su mu bile što je bio dobar čovjek, što nije bio nacionalista i što u određenom vremenu nije pripadao ispravnom nacionalnom stadu. Te mu mane nisu zaboravljene ni kad je dobio čin generala-brigadira. Ni penziju za života nije dočekao iako sedam osam godina nakon teškog moždanog udara nije mogao ni da govori ni samostalno da se kreće. Niko od onih drugih, "bez urođenih mana", nije za Mijača ni prstom pomakao ni kad je 1997. godine uhapšen u Republici Srpskoj pod optužbom za ratni zločin jer je ko biva bio kriv što je srušena neka kuća u Modriči. Niko prstom nije pomakao ni od kako je komandant umro da bar njegovoj ženi i sinu obezbjede penziju koju njemu nisu.
Ako nemamo državu imamo Kanton, imamo Tuzlu, dokažimo da smo drugačiji, da tuđe suze još mogu da nas peku. Ovo je poziv i Tuzli i Kantonu da nam saperu ljagu sa obraza, da se Mijačevićev grob dostojno obilježi, i da se njegovoj porodici obezbjedi normalan život. Bar toliko dugujemo komandantu. V.K. |
