TUZLANSKI DOSJEPisma čitalaca Problemi s psima lutalicama i Azilom se nastavljaju Godinama Tuzla, kao i ostali gradovi u Bosni i Hercegovini, ima problem sa psima lutalicama. Složenost problema vidi se i po tome što istovremeno egzistiraju, s jedne strane zahtjevi da se broj pasa lutalica smanji, i s druge strane protesti i ogorčenje zbog ubijanja pasa. Iako problem povremeno eskalira i dalje nije na dnevnom redu ni općinskih ni kantonalnih vlasti. Na adresu redakcije Tuzlarija stižu pisma u kojima čitaoci upozoravaju na pojavu pasa lutalica koji se kreću u čoporima, uznemiravaju prolaznike, roditelji se brinu za djecu koja sama idu do škole. Dobijamo i pisma građana koji reaguju na brutalno ubijanje pasa lutalica. Tu je i problem sa Azilom za pse koji je konstantno izložen pljačkama koje onemogućavaju ionako otežan rad Azila. Mi ćemo i dalje povremeno objavljivati priloge koji se tiču ovog problema radi animiranja javnosti jer smo mišljenja da je problem pasa lutalica jedan od prioritetnijih problema ovog grada. U nastavku prenosimo pisma predsjednice Udruženja „Opstanak“ Nevenke Šabić i čitaoca N.B. koji je želio da ostane anoniman. Nevenka Šabić piše: „Azil se redovno potkrada i nemoguće je bilo šta ostaviti a da ne bude ukradeno pa evo i jučer radnik zove i kaže da su odvaljene mreže u separaciji gdje se nalaze vučjaci i suha hrana prosuta po azilu, a konzerve ponovo pokupljene. Ja znam da to ne rade građani niti ljudi sa građanskom sviješću nego nam to rade bijednici koji žele napakostiti opet samo građanima, jer razvaljujući azil omogućavaju psima da napuste prostor i nađu se u okolnim naseljima, a to i jest cilj. Ovo sve radi naš prvi komšija koji ima vrt tik uz azil i neki bivši radnici, inače povratnici iz zatvora, odnosno "radnici" iz tamnog vremena azila. Dakle, ista priča se ponavlja već treću godinu a mi i dalje opstajemo. Psi neće iz azila jer je to njihov dom i mi ćemo se boriti da oni prežive zajedno sa nama, jer i Zakon o zaštiti životinja je pred usvajanjem pa ce nam biti lakše. Možda je važno i pohvalno da pomenemo Opštinu, odnosno Komunalac s kojim ćemo uskoro mnogo konkretnije sarađivati po raznim pitanjima pa su nam oni i prvi izašli u susret u pomoći u ovakvoj situaciji. Šta reći sem da se nadamo u skorijoj budućnosti da će edukacija o ovom tzv. problemu postati sastavni dio školskog programa za dobrobit sviju nas.“ Čitalac N.B. piše: „Postovane Tuzlarije, Ne znam hoćete li objaviti ovaj tekst jer je izuzetno potresan, a radi se o okrutnom ubijanju pasa lutalica zajedno sa malim kučićima starosti mjesec dana. Naime, jutros oko 5 sati su šintori u našem "turističkom gradu" hodali Tuzlom i ubijali sve kerove na koje su naišli. Na Stupinama, na parkingu iza Binga su stigli kučku izmedju automobila i upucali je, a krv i rasute kosti lubanje su bili po autima. Žao mi je što nisam imao foto aparat da to slikam i da vam pokažem kakva je to okrutna scena bila. Malo dalje su bili kučići od mjesec dana, razneseni onom sačmom da se nisu mogli ni prepoznati. Ja nemam riječi, zaprepašten sam i ljut na sve one koji su ovo dozvolili. Ja imam psa u kući i znam kako su to razumne i pametne životinje. Razumijem i potrebu grada da se riješi lutalica ali na ovaj način se to više ne radi nigdje na svijetu osim u nekim afričkim državama. Ljut sam na našeg načelnika koji deklarativno i demagoški hoće u Evropu a službe mu se ponašaju kao da je načelnik Antanariva na Madagaskaru a ne "evropske Tuzle". Molim ga da nadje humaniji način za uklanjanje pasa lutalica. Sada mi je jasno da bez obzira na sve, priča o Tuzli kao o nekom "bosanskom turističkom čudu" nije osnovana ni opravdana dok god u rješavanju pitanja pasa lutalica i sličnih, naša vlast poseže za metodama koje se ne koriste nigdje u civiliziranom i poluciviliziranom svijetu. E tu smo mi, iza ovih poluciviliziranih. Sram te bilo Tuzlo, sram te bilo što ćutiš na ovakve pojave." S.M. |