TUZLANSKI DOSJE1. april - Svjetski dan borbe protiv alkoholizma Prvi april se obilježava kao Svjetski dan borbe protiv alkoholizma. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije alkoholizam se definira kao bolest pojedinca koji prekomjerno i redovito pije alkoholna pića, uslijed čega se javljaju alkoholna oštećenja psihičkog ili fizičkog zdravlja, ali i ekonomski i socijalni poremećaji. Alkoholizam predstavlja najčešću bolest ovisnosti, koja može obuhvatati oba spola, u svakoj životnoj dobi. Bosna i Hercegovina zbog postratnih i tranzicijskih problema, nažalost, vrlo malo pažnje posvećuje borbi protiv alkoholizma. Stopa alkoholizma je veoma visoka u općoj populaciji i kreće se od 12, 5% do 13, 5 posto i predstavlja globalni svjetski problem sa enormnim ekonomskim, ličnim, porodičnim i javnozdravstvenim posljedicama. Među svim zdravstvenim problemima, alkoholizam je na trećem mjestu odmah iza bolesti kardiovaskularnog sistema i malignih bolesti. Alkoholizam je ujedno po tkivo društva najpogubnija bolest ovisnosti. Potrošnja alkohola po glavi stanovnika poslednjih godina stalno je u porastu, takođe, veliki porast je i u konzumiranju alkohola među ženama . Posljednjih deset godina porast teškog pijenja među ženama je veći za trećinu. A preme najnovijim istraživanjima ozbiljne probleme sa alkoholom imaju i dječaci sa 13 i djevojčice sa 14 godina.  „Konzumacija alkohola, prekomjerna potrošnja alkohola, ovisnost o alkoholu i ostale komplikacije povezane s ovisnošću, ogroman su javno zdravstveni problem na žalost i u Bosni i Hercegovini. Pod utjecajem alkohola, ljudi često čine stvari za koje kasnije požale. Alkoholni problemi obično nastaju kada okolina počne odbacivati pojedinca koji je sklon prekomjernom pijenju alkohola, jer remeti odnose na radnom mjestu ili u obitelji.
U ovoj fazi se radi o psihičkoj ovisnosti, a u nekim slučajevima slijedi fizička ovisnost s gubitkom kontrole pijenja i apstinencijskim smetnjama. U početku tolerancija na alkohol raste, ali sa napredovanjem bolesti, tolerancija se smanjuje“, pojašnjava dr.Avdo Šakušić, spec. neuropsihijatar Klinike za psihijatriju UKC Tuzla. Dva su rizična faktora izuzetno značajna za razvoj fenomena ovisnosti o alkoholu i konsekutivnih posljedica konzumiranja alkohola. Prvi je muški spol, a drugi alkoholizam u porodici. Sinovi alkoholičara u više od 25% slučajeva postaju alkoholičari. Rizik oboljenja kod muškaraca je vrlo visok i iznosi 3 do 5% a kod žena 1%. Brojne studije pokazuju da je alkoholna ovisnost porodični poremećaj jer oko 70% alkoholičara imaju „alkoholnu porodičnu historiju“. Sinovi i kćeri alkoholičara tri do četiri puta postaju i sami alkoholičari. Na predispoziciju za alkoholizam utječe kombinacija bioloških, psihološki i sociokulturoloških faktora. Mnoga istraživanja su pokazala da je genetsko naslijeđe važan faktor koji doprinosi razvoju alkoholizma. Muški rođaci alkoholičara češće pokazuju sociopatske crte osobnosti, dok u ženskih se češće pokazuje depresivnost. Anksiozni poremećaji dovode do alkoholizma u 25-40% slučajeva. Pojava alkoholizma je veća u sredinama gdje je alkohol lakše dostupan, jeftin i gdje postoji pozitivan odnos društva prema pijenju. „Alkoholizam uzrokuje tjelesne i psihičke komplikacije, probleme na radnom mestu, u porodici ali i u svakodnevnom funkcionisanju pojedinca i komunikaciji sa drugima. Liječenje ovisnosti o alkoholu je dugotrajan i složen postupak, koji se jednim početnim dijelom usko veže za zdravstvenu ustanovu, odnosno psihijatrijsku djelatnost. Osnovni cilj u ranoj fazi liječenja je uspostava apstinencije, ali i prevencija pojave apstinencijalne krize odnosno alkoholnog delirija, kada je pacijent životno ugrožen, te se u tom smislu može odrediti i detoksikacija u hospitanim uslovima u vremenu od 7 do 10 dana. Nakon toga slijedi dugogodišnji rehabilitacijski i resocijalizacijski proces tokom kojeg je potrebno promijeniti ponašanje i usvojiti nov način života pojedinca, ali i čitave porodice bez alkohola“ kaže dr.Šakušić i dodaje, da ne postoji vremensko ograničenje trajanja liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije ovisnika i njegove porodice. Što traje duže to su rezultati bolji i apstinencija je stabilnija, ali uvijek treba imati u vidu mogućnost recidiva i nastavak tretmana. Prema riječima dr. Šakušića, alkohol i problemi vezani uz pijenje predstavljaju ozbiljan problem u Tuzlanskom kantonu, što se može vidjeti i iz podataka da je u periodu od pet godina (2008-2012 god.) na Klinici za za psihijatriju hospitalizirano 5860 pacijenata. Od tog broja 670 ili ll, 4% indikacije za hospitalizaciju su bile u vezi sa alkoholom uzrokovanim poremećajima. „Najveći broj je hospitaliziran zbog ovisnosti o alkoholu i to njih 532 (9, 1%), zbog zloupotrebe 138 (2, 3%). Od ukupnog broja hospitaliziranih pacijenata u akutno opitom stanju je bilo njih 63 (9, 4%) . Na godišnjem nivou u prosjeku se hospitalizira između 120 i 130 pacijenata sa problemima vezanim za alkohol, dok je prosjek ležanja za takve pacijentente oko dvije sedmice“, ističe dr. Avdo Šakuši Priredio(la): Služba za komunikacije JZU UKC Tuzla |