TUZLANSKI DOSJEPismo čitaoca Mladi Tuzle, pali ste na ispitu građanske hrabrosti Javio nam Emir Bašić, čitalac Tuzlarija koji se danas odazvao pozivu Omladinskog pokreta "Revolt" i Pokreta mladih "Oko" da svojim prisustvom pruži podršku radnicima Fabrike obuće "Aida". Razočerenje malim odzivom mladih, prema njegovoj procjeni nije ih bilo više od 25, pretočio je u pismo Tuzlarijama kojeg u nastavku prenosimo u cijelosti. Na osnovu poziva kojeg su poslali Omladinski pokret Revolt i Pokret mladih Oko, sav zajapuren krenuo sam ispred zgrade Vlade kantona da podržim svojim prisustvom protest i da se solidarišem sa radnicima „Aide“. Na moje razočarenje ispred zgrade Vlade kantona pojavila se nekolicina entuzijasta iz Revolta, Oka, Izviđača, ne preko broja 25 ukupno. Nakon toga smo se uputili prema Bosanskom kulturnom centru, gdje je skupština zasjedala, ponovno iz istog razloga da „šaka jada“ mladih solidariše sa problemom koji možemo uskoro i mi osjetiti na svojoj koži. Koliko je bila potrebna radnicima podrška pokazala je masa razočaranih, utučenih, izgladnjelih ljudi koji su na sav glas povikali :“Stigli su nam studenti!Studenti, studenti, studenti!“. Nažalost isti oni studenti koji su branili prava svojih kolega nekoliko sedmica prije na studentskim protestima. Ali to je druga priča, a o tome je pisao moj prijatelj Mirza Čatibušić, pa ja neću. Očajni radnici Aide su danas najhrabriji ljudi u Bosni i Hercegovini!!! Oni se bore ne samo za svoju budućnost, oni se bore za budućnost svih onih sa kojima se poigrava korumpirana ekipa neodgovornih vršilaca vlasti u BiH. Ovo nije problem samo radnika Aide, ovo je problem svih građana koji ne žele da im se ponovi ista sramota i poniženje. S druge strane, užurbani vozači automobila, studenti i mladi koji prolaze pored protesta kao da se to njih ne tiče, dostavljači, djeca, žene, momci, su sa druge strane od hrabrosti. Nisu toliko pokazali dostojanstva da potapšu onog radnika koji se mrzne i bori se ne samo za svoju porodicu, nego za porodice svih građana BiH. Zar je teško biti čovjek pa ne smijati se cinično i podrugljivo na želju ljudi da žive u skladu sa svojim radom i sa ljudskim dostojanstvom. Na samom kraju, razočaran nedostatkom aktivizma, građanske hrabrosti i petlje da mladi pokažu solidarnost sa radnicima, ipak ću da se zahvalim onim majkama, sestrama, očevima, braćama čiji problem je trenutno kako prehraniti svoju porodicu kao i mladima (do broja 25) koji su pokazali građansku hrabrost i solidarnost. PS. Pošto vjerujem da će se sada zagrijati prsti najglasnijih komentatora koji su u toplim kućama podržavali radnike i da će početi davati sugestije i kritike, želim da im kažem jasno: „Demokrata sam po opredjeljenju, pa želim da čujem Vaše mišljenje, ali najjače je ono na protestima!“. Pozdrav Emir Bašić |