TUZLANSKI DOSJE

23.04.2013.
Nakon Sarajeva i Tuzle, promocija i u Beogradu
Kontinuitet četničke ideologije


Sala Aerokluba u Beogradu bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Povod: predstavljanje knjige „Iz Skupštine Republike Srpske 1991. – 1996“ američkog istoričara i eksperta Tužilaštva u Hagu, Roberta Donie. Predstavljanje knjige, čiji su suizdavači University press Sarajevo i Fondacija Istina Pravda iz Tuzle, realizovano je uz podršku Telecoma BiH, Direkcije Tuzla.



Otvarajući promociju Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje je uz zahvalnost posjetiocima na velikom odzivu istakao da je iz Tuzle u Beograd stigla mala američko-bosanska delegacija i donijela dio tuzlanske pozitivne energije i nastavio:

-Želimo je ugraditi u zajedničke napore da pronađemo odgovor na pitanje zašto nam se dogodilo zlo u posljednjoj deceniji prošlog vijeka. Pretpostavljam da većina prisutnih zna šta nam se dogodilo, ali moramo učiniti napor više i pronaći odgovor na pitanje zašto nam se to dogodilo. Knjiga s kojom ćemo se većeras družiti nudi odgovor na to pitanje.



Poznata istoričarka dr. Latinka Perović, govoreći o knjizi Roberta Donie, prvo podsjeća na napomenu samog autora koji u pogovoru naglašava da knjiga predstavlja “nezaobilazan resurs za proučavanje nacionalističkog projekta bosanskioh Srba iz 90-ih godina“.

U nastavku Latinka Perović primjećuje:

-Ovaj izvor predstavlja snažnu potvrdu dva zaključka koji proizilaze iz mog dugog iskustva istraživanja prošlosti. Prvi je zaključak da su protagonisti istorijskih događaja, u trenutku kada ih planiraju, iskreniji i od potonjih interpretatora tih događaja i od samih sebe u memoarima ili na sudskim procesima. Naučna istina je zasnovana na istorijskim izvorima prvog reda, koji su nepromenjivi. Knjiga o kojoj večeras govorimo je upravo to: istorijski izvor prvog reda. Ona sadrži izvode iz govora političkih i vojnih lidera bosanskih Srba i poslanika – koje su činili i ljudi iz naroda i učeni ljudi – izgovorenih u Skupštini kao najvišem političkom telu Republike Srpske.

Drugi zaključak koji proizilazi iz pomenutog istraživačkog iskustva jeste da se svaki istorijski izvor prvog reda mora posmatrati u istorijskim kontekstu. Zato je važno da se pojedinim izvorom bavi onaj koji poznaje kontekst. U slučaju knjige o kojoj govorimo, taj uslov je apsolutno ispunjen. U logici srpskih strateških ciljeva bilo je, dakle, razbijanje Bosne i Hercegovine, a zatim centralizacija srpskih teritorija. Projekt „Svi Srbi u jednoj državi“ pretvorio se u multietničkoj BiH u čudovišni inženjering. Njegovi akteri su bili savršeno svesni toga“, zaključila je Latinka Perović.



Predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srbije, Sonja Biserko, je u svom izlaganju naglasila važnost knjige za srpsku političku elitu koja je „moralno obavezna da intelektualno i praktično bude javni nosilac kulture sećanja koja podrazumeva kritičku refleksiju nedavne prošlosti“.

Sonja Biserko dalje konstatuje:
-Raspad Bosne, odnosno osamostaljivanje Republike Srpske je državni cilj kome su podređeni i članstvu u EU i suštinski nacionalni interesi same Srbije. Ovakve i slične publikacije, u kontekstu dvadesetogodišnje manipulacije istorijskim činjenicama, u Srbiji su već zacementirale interpretaciju o ratu u Bosni i Hercegovini koja je suprotna istorijskoj istini. I to bez obzira na to što je Haški tribunal doneo najviše presuda upravo povodom zločina Srba počinjenih nad Bošnjacima.

Istoričar mlađe generacije Milivoje Bešlin je čitajući knjigu Roberta Donie pronašao vezu između ideologije četništva u Drugom svjetskom ratu i onoga što proklamuju i na terenu realizuju vođe bosnaskih Srba u proteklom ratu.

-Donina knjiga tu vezu ideologije i zločina pokazuje i zbog toga je izuzetno važna. Dok sam čitaio ovu knjigu kao istoričar koji se istraživački bavio i Drugim svetskim ratom u Jugoslaviji nisam mogao da ne uočim važne paralele kojih se u istoriografiji inače treba čuvati. Ali kada vođa četničkog pokreta iz Drugog svetskog rata Draža Mihailović u instrukciji svojim komandantima Đorđu Lošiću i Pavalu Đurišiću 20. decembra 1941. godine piše „Stvoriti veliku Srbiju, čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata, čišćenje Sandžaka od muslimanskog življa i Bosne od muslimanskog i hrvatskog življa“ . Teško da ima nekoga ko ne prepoznaje neprekinuti idejni kontinuitet izražen kroz nepromenjene ciljeve te ideologije do danas. Ili kada komandant limsko-sandžačkih čentičkih odreda Pavle Đurišić 6. januara 1943. izvještava Mihalovića: „Operacije u srezu bejlopoljskom otpočele su juče 5. ovog mjeseca. Sve se izvodi tračno po planu. Rade je juče spalio 15 kuća i ubio 10 muslimana, a 5 je sagorelo u kućama. Izvesna sela koja su uporište muslimana moraju se spaliti i to sam naredio“.

Uporedite ovo sa diskusijom Dragana Kalinića i nekih drugih i sve će vam biti jasno, naglasio je Bešlin.

Zahvaljujući se na odzivu autor Robert Donia je posebno naglasio da knjiga nije njegova i da ona pripada onima koji su sa govornice Skupštine Republike Srpske širili mržnju, aplaudirali smrti, zagovarali etničko čišćenje tvrdeći da su Muslimani i Hrvati vjekovni srpski neprijatelji.

Priredio(la): FIPP