TUZLANSKI DOSJEDa li je hipoteka jedini spas za lukavačku koksaru? Posredstvom današnjeg Oslobođenja iz lukavačke koksare (GIKIL) stižu alarmantne vijesti. Koksna baterija može još nekoliko dana da radi na tehnološkom minimumu a ako dođe do njenog gašenja posao će izgubiti preko 1000 radnika. Uprava GIKIL-a izlaz iz krizne situacije vidi jedino u dizanju kredita za kojeg bi pod hipoteku dali V koksnu bateriju ali to ne mogu uraditi bez saglasnosti Vlade TK kao suvlasnika GIKIL-a. S druge strane razumljiv je i oprez Vlade TK koja je prije donošenja odluke o davanju saglasnosti odlučila da zatraži mišljenje Agencije za privatizaciju FBiH. Vrijeme prolazi, odgovor iz Sarajeva još nije stigao a i kad stigne, pa i ako davanje saglasnosti na hipoteku sa aspekta privatizacije bude moguće, opet je pitanje šta je ispravna odluka i šta će Vlada TK odlučiti. Naime, kako iz GIKIL-a objašnjavaju, hipotekarni kredit bi omogućio preživljavanje koksare samo u naredna tri mjeseca. Postavlja se pitanje šta će se desiti ako se stanje na svjetskom tržištu koksa ne promijeni na bolje u ta tri mjeseca. U tom slučaju situacija bi po Vladu TK mogla biti još gora nego što je sada. Radnici će ostati bez posla a Vlada TK bez udjela u vlasništvu nad V koksnom baterijom. Moramo uočiti da je s pričom o hipotekarnom kreditu kao slamkom spasa strani suvlasnik GIKIL-a vrlo uspješno prebacio sav teret rješavanja krize na Vladu TK, i ne samo na nju. Podsjetimo, GIKIL traži još dosta toga, reprogram dugova prema Željeznicama FBiH i smanjenje cijena prijevoza, zaštitu domaće proizvodnje kada su u pitanju mineralna đubriva, oslobađanje obaveza davanja bankarske garancije za plaćanje carina i PDV-a na ime pokrića uvoza izvozom za ovu Kompaniju i zamrzavanje plaćanja obaveza u dijelu u kojem je to moguće u 2009. godini. Postavlja se pitanje osim što puno traži šta strani suvlasnik sam daje u rješavanju ove krize? Sigurno je da Global Ispat nije postala jedna od najvećih svjetskih kompanija tako što je proizvodila gubitke niti je došla u Tuzlu i Zenicu da bi rješavala naše socijalne probleme, a po onome kako prikazuje svoje poslovanje u BiH ničeg drugog osim gubitaka nema. Ko se malo bolje sjeća ista priča i prijetnje otpuštanjem, tada 1300 radnika, bili su aktuelni i prije dvije godine. Jedno je sigurno, Global Ispat koji je u vlasništvu mega bogate indijske porodice Mittal, svoj kapital i svoje interese će nemilosrdno štiti, takve kompanije ne gube lako. Problem je što mi gubimo lako i prečesto ne vidimo dalje od svog nosa ili duže od tri mjeseca unaprijed. A.M. |