TUZLANSKI DOSJEPriča i razmišljanja čitatelja poslije putovanja u Wuppertal: Moj stav - zašto sam protiv visećeg tramvaja? Nakon uspješno završenog posla projektovanja kompleksnog mehanizovanog širokog čela za potrebe RMU“Banovići“, dobili smo poziv najvećeg i najboljeg svjetskog proizvođača rudarskih mašina za jamsku eksploataciju, kompanije „Eickhoff“ iz Bochuma i gosp.Wolfgang Schroth-a, da ih posjetimo. Firma „Eickhoff“ je RMU „Banovići“ isporučila njasavremeni jamski kombajn za dobijanje uglja, čudo tehnike, vrijedno više od par milona eura. Vrlo brzo ćemo ga vidjeti na djelu u jami „Omazići“. Poziv nikako nismo smjeli odbiti. Ekipa „Rudarskog instituta“ iz Tuzle na čelu sa direktorom Mr.sc. E.Pirić, zajedno sa projektantskim timom koga su činili Dr.sc. E.Hadžić, Mr.sc. E.Žigić i ja N.Bijedić dipl.ing.el., početkom marta uputila se put najbogatije Njemačke pokrajine Sjeverne Rajne Wesetfalije (NRW) i njenog glavnog grada Dusseldorfa. Bila je subota. Na aerodromu Dusseldorf, nas je dočekao, ko drugi, osim naš Musa. Odvezao nas je u svoj mali, prekrasno uređeni hotel. Vrijedni i snalažljivi gosp. Musa, izbjeglica iz Zvornika i njegov kompanjon, pedantni gosp. Mišo iz Beograda, vlasnici su Hotela „Haus Mooren“ kojeg svakom putniku iz naših krajeva, toplo preporučujem. U nedelju je došao, naš domaćin, gosp. Schroth iz „Eickhoff“a i povezao nas na izlet kroz NRW. Prvi cilj je bio Wuppertal i njegova gradska viseća željeznica, udaljen od Musinog i Mišinog hotela nekih pedesetak kilometara.  Wupertal, grad veličine Tuzle, se nalazi na prilično strmim obalama rijeke Wupe. Wupa je naravno njemački čista i bistra rijeka. Za razliku od ravnica NRW, neočekivano, ovo je brežuljkasti dio pokrajine, koji na momente prelazi u planinski. Na ulaz u Wupertal dočekala nas je blijedo-zelena čelična konstrukcija gradske viseće željeznice, koju neki u Tuzli, zamišljaju kao rješenje za javni gradski prijevoz. U Wupertalu je to počelo prije, otprilike, stotinu godina. Tada je to bila svjetska atrakcija koja je i danas prepoznatljivi simbol toga grada.  Moj prvi utisak, nije bio pozitivan. Čelična konstrukcija, u obliku rešetke, po kojoj se kreću tramvaji je prilično ružna, i bez pretjerivanja, mogao bih reči „urbanistička nakaza“ primjerena urbanoj estetici devetnaestog vijeka, kada je i nastala. Gosp. Schroth nas je odvezao do jedne od stanica, bilzu centra grada. Rano je, nedjelja i nema puno putnika. Do nivoa po kojoj se kreće viseći tramvaj treba se popeti stepenicama kao na drugi sprat. Za invalide i starije osobe, ima lift. Sve je čisto i uredno, bez ružnih grafita. Čekali smo da dođe prva kompozicija. Na semaforu piše za koliko minuta će biti na toj stanici. Jutarnju tišinu prekinuo je zvuk dolazećeg tramvaja. Čula se buka tipična za ovakve konstrukcije. Kompozicija tramvaja sa dvije kabine je stala i naši pogledi su bili usmjereni prema pogonskom stroju i njegovoj konstrukciji.Ubrzo je tramvaj otišao a iz drugog smjera je došao drugi, isti takav tramvaj. Za kratko vrijeme, na stanici osim nas, nije bilo više nikoga. Među nama su počeli komentari, ovakvi ili onakvi, glasna inženjerska razmišljanja...Pitali smo se kao bi ovo izgledalo iznad Jale? Ja sam i prije dolaska u Wuppertal bio pesimista. Poslije ovoga iskustva, još i više. Pitate, zašto? Evo zašto.... Trasa viseće željeznice u Tuzli iznad korita rijeke Jale, od Slavinovića do nove TE Tuzla (Blok 7-ako Bog da) bila bi dugačka barem sedam-osam kilometara a možda i više. Čelična konstrukcija, bilo kako izvedena, je ružna i narušila bi urbanu estetiku grada. Takva konstrukcija prvo mora biti kvaliteno ofarbana i antikorozivno zaštićena. Kad se ofraba do kraja, već je vrijeme da se krene iz početka i tako stalno. Farbaj non-stop.  Betonska konstrukcija? Ni u nju nisam siguran kako će izgledati. Ako su to vertikalni stubovi onda bi možda moglo i proći. A gdje će vertikalni stub u korito Jale? Ako su nosači trapezne konstrukcije sa betonskim uporištima u koritu Jale, onda je to još ružnije od čelika. Uz tuzlanske majstore urbanih grafita to bi bilo „pravo“. Svaka stanica, kojih bi bilo barem dvadesetak, s obje strane trase, je novi problem. Kako je napraviti i od čega? Mora imati lift a možda i pokretne stepenice. Ko bi se pješke penjao na tu visinu? To su, problemi „onako“. Sada počinju drugi, po meni glavni problemi. Konstrukcija tramvaja, pogonski i nosivi stroj, dovod električne energije, održavanje itd, itd. Sve je to „po narudžbi“ a to znači skupo, ne malo, nego bolno skupo.  A gdje su pare, de ne kažem lova? Nema je, dobit ćemo donaciju. Na to bi, jedan meni drag profesor, rekao: „Nema besplatnog ručka“ . Donacija bi bila vrelo željezo u ruke. Drži i trpi. Poslije ćeš to sve platiti kroz rezervne dijelove. Jedino što nam preostaje je kredit koga nema ko otplaćivati. Možda nađemo žiranta ili da povećamoi stopu PDV-a? Šta znate, možda i upali, ako prije toga ne crknemo. Ne znam da li poslije ovoga treba još šta.Je li dosta? Naravno da nije. Koliko bi koštalo održavanje, koliko bi koštali rezevrni dijelovi, koliko bi..itd? U uputsvu i ugovoru, proizvođač kaže, da rezervni dijelovi moraju biti originali jer, u protivnom, ne garantuje za sigurnost putnika i sistema. Ko će, na naš način održavani sistem, dati redovnu godišnju upotrebnu dozvolu? Možda se takva budala i nađe ali kad tramvaj završi u Jali, onda neko mora u zatvor. Nećemo dalje.... osim do cijene takvog prevoza. Pošto bi bila karta? Ne znam ali mi se čini da bi svaki Tuzlak kupio kartu za promotivnu vožnju, probao kako to izgleda i završio svoje putovanje. Možda bi Tuzla kao „turističko mjesto“ bila atraktivna za stanovnike „bogatih“ opštine Tuzlanskog ili Ze-Do kantona (Sapna, Teočak, Doboj Istok, Maglaj, Zavidovići itd.) ili kao atrakcija. Dođeš da se provozaš i gotovo. Poslije bi javno komunalno preuzeće moglo u stečaj a radnici na „testu“. Demontiraj sve. Molim te poštovani čitaoče, oprosti mi na ironiji i cinizmu. Previše je gluposti prosuto po ovoj napaćenoj zemljici, da bih bio drugačiji. Hajmo da se, brate moj, spustiti na zemlju. Kakva viseća željeznica? Ako Tuzla ima namjeru, a ima, da bude moderan grad kao svaki moderan grad u Evropi, onda hajde da vidimo šta drugi rade i kakva su im iskustva. Narod je davno rekao na čemu se uči budala a na čemu pametan. Hajde, da šta naučimo!!  Treba li nam u Tuzli novi gradski prevoz? Mislim da treba, nisam siguran ali i to treba dokazati. Svi znamo da je trend u svijetu je „energetska neovisnost“ ili „enegetski suverenost“. Domaći ugalj za domaću struju, pa domaća struja za domaći saobraćaj. Super! (Upadica: Šta će biti ako prodamo „energetski suverenitet“ pa struja iz Bloka 7, nađe kupca u Finskoj po većoj cijeni? Nama će ostati samo „produkti sagorijevanja“. Naravno, lova ide vlasniku a rudari će za to dobiti ..znaju oni dobro šta će dobiti, što ja ne smijem da kažem, jer sam fino vaspitan. Pardon, zaboravio sam na koncesiju....) U svim većim i lijepim gradovima Evrope tramvajski saobraćaj, sa modernim niskopodnim tramvajima je simbol urbanog. Svakog jutra iz remize, tramvaji izađu čisti, namirisnai i okupani. Voze ih neki nenormalno mirni ljudi. Intersantno takvi su i putnici. Niko ne viče da otvori srednja. Pritisne dugme i vrata se otvore. Prvo izađe jedna tura putnika pa uđe druga.  Tramvaj ili trolejbus? I jedno i drugo je dobro ali sam ja ipak za tramvaj. Nako, izgleda mi „gospodskije“. Doduše, za sve će trebati malo vremena a trebat će nam i nova lokalna vlast koja će to znati smisliti i uraditi. Prije toga, neka to „Rudarski institut“ prostudira i procjeni šta je bolje. Neke brzo izrečene, „ad hock“ ideje, poslije Wupertalskog iskustva treba temeljno korigovati. Toliko!Živi i zdravi bili, moji Tuzlaci, pa vidjeli. Nermin Bijedić dipl.ing.el. „Rudarski institut“ d.d. Tuzla P.S. Gosp.Schroth je bio na „Energi“. Bio je gost kod Siminog i Markovog „Siming“-a, koji u BiH predstavlja „Eickhoff“.  Opet smo se pošteno, kako se to kaže, proveli. Promijenili smo mu prezime. Sad se preziva Šrotović. Od sreće je popio bure „Tuzlanskog piva“. To mu nije bilo dosta pa je harmonikašu u „Zlatniku“ više puta i više večeri zaredom, zadio koju paricu. Hvala tom „Bosancu“ na svemu. Još jednom, živili – prost – zum Wohl – Gluck auf, usw. !Tuzla, BiH und Deutschland uber alles! |