TUZLANSKI DOSJETUZLA UOČI 15.MAJA 1992.GODINE Razgovor majora bivše JNA Tomislava Pračera i Predsjednika SO Tuzla Selima Bešlagića Na današnji dan Planovi velikosrpskih krugova i bivše JNA prema Tuzli i njenoj okolini bili su više nego očigledni. Oni su željeli da Tuzlu odvoje od njene matice Republike Bosne i Hercegovine i tako ubrzaju ostvarenje svojih planova. Cilj je dakle bio da Tuzla kao važan centar sjeveroistočne Bosne i industrijski grad nekako uklope u krnju Jugoslaviju i tako izazovu ozbiljan rascjep u Bosni i Hercegovini od kojeg bi se ona, da je uspio, teško održala kao cjelovita i samostalna država. To najbolje potvrđuje tajno snimljeni dijalog koji je vođen 13.maja 1992.godine izmešu predsjednika Skupštine opštine Tuzla Selima Bešlagića i majora bivše JNA Tomislava Pračera, zamjenika komandanta vojnog Aerodroma u Dubravama. Dijalog je snimio tuzlanski Centar za obavještavanje i javljanje a da o tome predsjednik Bešlagić ništa nije znao. Radi važnosti ovog dijaloga objavljujemo ga u cjelosti: Pračer: Ja razmišljao a ti ćeš sad, možda me otjeraš u materinu. To me uopšte ne interesuje. Imam jedno prijedlog. Bešlagić: Hajde Pračer: To je za žive ljude koji još nisu popaljeni i pobijeni Bešlagić: Kaži Pračer: Sa tim tvojim saradnicima u opštinama o kojima si govorio proglasite bre neku autonomiju i izjavite da želite da živite u Jugoslaviji. Bešlagić: Neću ba, ne dolazi u obzir Pračer Pračer: Da tražite izvjesnu autonomiju Bešlagić: Ma nema govora, Pračer.Koju Jugoslaviju??? Pračer: Jebi ga onda je rat Bešlagić: Neka je rat. Neka je. Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine. Mene interesuje gdje su ljudi iz Banovića Pračer: Ko iz Banovića? Bešlagić: Pa razumiješ me o čemu govorim. O tebi kao čovjeku koji je rođen u Bosni i Hercegovini- Šta ti imaš sa Srbijom i Crnom Gorom? Pračer: Slušaj, recimo sada da realnije shvaćam Bešlagić: Nema tu realnije shvaćanja. Jebi ga Pračer: Hoćeš me slušati.I bez ovoga... Bešlagić: Moram. Dobio sam informaciju da mi je Dubajić stavio četiri C u kasarnu Pračer: Slušaj ne znam to. Bešlagić: Pa jebiga kod nas niko ništa ne zna dok ne dođe odozgo, iz komande, a ja sve pred očima gledam, ***** mu materina njegova... Pračer: Gledam odnos sanga Bešlagić: Neka je kakav jest Pračer: Nemoj tako Bešlagić: Pa neka nas pobiju bolan Pračer: Nemoj tako, to je Izetbegovićevo Bešlagić: Biće u istoriji zapisano da je srpski narod genocidan. A Bosanci to nisu Pračer: Traži čovječe autonomiju. Daj saglasnost da ćeš živjeti u novoj Jugoslaviji. Bešlagić: Ne dolazi u obzir Pračer Pračer: Jebi ga, onda smo najebali svi Bešlagić: Ništa. Vi nemojte pucati na nas avionima. Prepustite. Mi ćemo rukama Pračer: Nema problema. Nećemo avionima. Ali nemoj niko i moje ljude da dira. Bešlagić: Neće do osamnaestog. Ja ću se dogovoriti za to. Vi piloti ste ipak kulturni ljudi. Ma kakva Jugoslavija? Srboslavija! Ne dolazi u obzir. Ja svoje dostojanstvo ne prodajem, nek me kolju. Pračer: Slušaj razmišljo sam o tom istom mom ocu koji ostaje, mojoj majci Bešlagić: Bit ćeš im na sramotu ili ljepotu. Ti procjeni. Pračer: Moju rodbinu...Procjenio sam...Zato sam i rekao što jesam Bešlagić: Dobro Pračer: Hoćeš li jedan apel od mene da ne bude rata ovdje? Bešlagić: Ništa dogovorili smo se. Zdravo. Razgovor je snimljen na magnetofonsku traku i iz sadržaja, a i načina kako je vođen, jasno se mogu uočiti pozicije obje strane, Pračerova koja traži odvajanje Tuzle i njene okoline od Bosne i Hercegovine i Bešlagićeva koja to kategorično odbija. I onda kada mu Pračer prijeti da će doći do rata, Bešlagić svoj stav vrlo decidno i odlučno definiće riječima: «Neka je rat». Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine. U ovom odgovoru sadržan je stav ogromnog broja Bosanaca koji se ni u ranijoj svojoj prošlosti nisu mirili sa bilo kakvim diktatima, a pogotovo željom da neko sa strane nad njima ostvaruje svoju vlast. Saobraćaj vojnih kolona kroz Tuzlu bio je veoma živ. Od 1.maja do 15.maja 1992.godine u Tuzlu su došle ili su preko njene teritorije prošle 83 najavljene vojne kolone. U njima je bilo 1.507 vozila. Prema onome što se moglo vidjeti prevoženi su uglavnom ratni materijali i vojska u 40 raznih pravaca. U ovih 14 dana prolaz ovih kolona ili njihov dolazak u Tuzlu nije bio ravnomjeran. Tako naprimjer od 1. do 8 maja prošlo je ili došlo u Tuzlu 18 kolona sa 384 vozila, dok je u drugom dijelu posmatranog perioda od 8 do 15 maja prošlo 65 kolona sa 1.123 vozila ili tri puta više nego u prvom periodu. Naručito intenzivan saobraćaj odvijao se prema Bijeljini i Ugljeviku. Od 1.do15 maja za Bijeljinu je otišlo 386 a u Ugljevik 221 vojno vozilo. Frekventan saobraćaj bio je i prema Lukavcu i Doboju, Ljubačama i Dubravama i još nekim drugim pravcima. Iz ovih i drugih podataka može se zaključiti da kako se ratni sukob u Bosni i Hercegovini razbuktavao, prevoz ljudstva i ratnog materijala od strane bivše JNA sve je intenzivniji, a što se Tuzle tiče on se ubrzano odvija naručito u posljednih osam dana prije sukoba na Brčanskoj Malti. Za sve priloge o Brčanskoj Malti korišteni podaci iz knjiga "Zemlja između istoka i zapada", "Tuzlanski nekrologij", "podaci iz novina Front Slobode", "Podaci Televizije Tuzlanskog kantona". |