TUZLANSKI DOSJE

02.04.2009.
Danas u Domu zdravlja
Održan okrugli sto o autizmu


Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2. april se u svijetu obilježava kao Dan osoba sa autizmom. Procjenjuje se da danas u Europi živi oko pet miliona osoba sa autizmom. O autizmu kao i poteškoćama s kojima se oboljeli i njihovi roditelji odnosno staratelji susreću, danas je bilo riječi na okruglom stolu održanom u Domu zdravlja, a u organizaciji Udruženja roditelja djece, osoba sa autizmom – URDOSA.



Autizam je razvojni poremećaj komunikacije i socijalne interakcije koji se javlja u ranom djetinjstvu i traje do kraja života. Češći je kod osoba muškog pola. Osobe sa autizmom imaju problema sa raznim oblicima učenja, prihvatanju pravila kao i zahtjeva socijalne sredine. Osnovne odlike osoba sa autizmom se ogledaju u nesposobnosti komunikacije, teškoćama u socijalizaciji, nedostataku centralnog gledanja (oči u oči), bizarnom govoru, očaranosti različitim predmetima, izbjegavanju drugova (druženja), gubljenju interesovanja za njihovo ponašanje, bezizražajnom licu i dr.

O problemima s kojima se suočavaju roditelji djece sa autizmom, vrlo dirljivo je danas govorila majka dječaka od 11 godina sa autizmom, Asima Hajdarević. Ukratko, na pitanje šta društvo kod nas čini kada su osobe sa autizmom u pitanju, odgovor bi bio – ništa.

Od kako joj je doktor rekao "za autizam nema ljeka – pomirite se s tim", traje njena borba da poboljšanje kvalitete života njenog djeteta. Za autizam kaže da je stanje a ne bolest, lijeka nema ali se može puno uraditi pravilnom edukacijom. Uputila je apel Menadžmentu UKC-a Tuzla kao i ministarstvima zdravlja i obrazovanja na sva tri nivoa da obrate pažnju na osobe sa autizmom. Gospođa Hajdarević izrazila je čuđenje činjenicom koliko imamo stručnjaka, specijalista, slušamo o svjetskim rezultatima naših ljekara, a nikada niko nije poslao ni jednog ljekara na edukaciju o autizmu. Roditelji se snalaze na sve moguće načine da nauče što više o bolesti jer im niko ne govori kako djetetu sa autizmom mogu pomoći.



Tim, kako reče jedna majka, malim bićima u tijelima odraslih ljudi treba pomoći da se snađu u ovom za njih neobičnom svijetu.

Kao ljekar i otac dječaka sa autizmom govorio je i dr.Muhidin Džibrić. Istakao je da on na Medicini nije učio o autizmu te da je autuzim najviše pojašnjen ljudima filmom „Kišni čovjek“. Tek nakon sjajne glume Dastina Hofmana počinje da se obraća pažnja na autizam.

Postoji mnogo teorija kako i zašto nastaje autizam ali ništa nije potvrđeno. I dalje je puno nepoznanica i pitanja da li su krivi geni, problemi u trudnoći, porođajne komplikacije ili virusne infekcije. Nekada se mislilo da u nekom razvojnom periodu dolazi do prekida emotivne veze između djeteta i roditelja, sada stručnjaci smatraju da je uzrok autizma organskog prijekla. Urođen je a kada će se dijagnosticirati zavisi od ljekara i roditelja, odnosno koliko obraćaju pažnju na ponašanje djeteta.

Ako dijete ima poteškoće u igri, ponaša se kao da ne čuje, govor nije razvijen ili je vrlo otežan, nema straha od realnih opasnosti, pretjerano ili nikako je fizičko aktivan, ponavlja riječi ili fraze, ne želi da ga grle, vrlo je moguće da dijete ima autizam mada se simptomi pripisuju odrastanju, karakteru djeteta i sl.

U našem društvu ne postoje cjelovita sistemska rješenja koja pružaju mogućnost osobama sa autizmom da ostvare svoja prava. Asima Hajdarević je pesimistički zaključila da ako se ovako nastavi, djeca će kada im ne bude više roditelja biti prepuštena sama sebi ili će „nakljukana“ tabletama biti u nekoj psihijatrijskoj ustanovi jer za njih ne postoji adekvatno mjesto u našem društvu.

S.M.