TUZLANSKI DOSJEMetalna industrija u BiH i Tuzlanskom kantonu pod udarom recesije Nemoć usamljenih menadžera Globalna kriza i recesija naročito pogađaju metalski sektor u BiH i Tuzlanskom kantonu. Recesija reducira tržište, povećava specifične troškove po produktu i ukida radna mjesta. Od 1.237 otpuštenih radnika, decembra prošle i januara ove godine u Tuzlanskom kantonu, 11, 5 posto je iz metalskog sektora. Ukidanje radnih mjesta se nastavlja, a menadžmenti procjenjuju da će se u 2009. godini broj radnih mjesta u metalskom sektoru umanjiti 20-30 posto. To su podaci iz istraživanja koje je za potrebe Sindikata ovog kantona uradio dr. Kadrija Hodžić, profesor Ekonomskog fakulteta u Tuzli. “Kriza je počela prije nego što su ljudi shvatili. U 2008. godini cijena čelika je na svjetskom tržištu prepolovljena i proizvođači smanjuju proizvodnju. Prema nekim pesimističnim prognozama, tek za četiri godine će se proizvodnja čelika vratiti na nivo iz 2007. Budući da je metalski sektor najveći izvoznik bh. privrede, zbog smanjene tražnje najveće metalske firme u BiH - Aluminij, Mital i klaster proizvođača autodijelova, u drugoj polovini prošle godine smanjili su proizvodnju za 20 posto, a klaster proizvođača autodijelova najavljuje smanjenje za još 10-25 posto“, kaže dr. Hodžić. Metalski sektor je paradigma krize, jer produkuje veliki uticaj na druge grane privređivanja. Taj sektor je nekoliko godina bio u ekspanziji. Dr. Hodžić kaže da je u pet posljednjih godina u ovim kompanijama prihod rastao po stopi od 30 posto. U 2007. je broj zaposlenih u odnosu na prethodnu godinu porastao za osam posto. Izvoz je u istoj godini povećan za 40 posto. “Najveći bh. izvoznici su već smanjili proizvodnju od 20 do 50 posto. U Tuzlanskom kantonu je pad proizvodnje manji. Prema najavama menadžera iz metalskog sektora, u 2009. se očekuju nova otpuštanja radnika. Prema optimističkim predviđanjima menadžera, kompanije će u ovoj godini smanjiti broj zaposlenih za 20, a trećina najavljuje i smanjenje za 30 posto. U 70 posto firmi najavljuju otpuštanje uglavnom nekvalificiranih, a u 30 posto administrativnih radnika. Ukoliko uzmemo u obzir otpuštanje radnika i trend kojim se do 2007. povećavao, slobodno se može reći da će metalski sektor u 2009. godini izgubiti oko 1.000 radnih mjesta“, kaže dr. Hodžić. Prema istraživanju, visokostručni radnici će uglavnom ostati na radnim mjestima. Oko 80 posto menadžera najavljuje da će radi čuvanja radnih mjesta doći do kresanja plata. Pola menadžera smatra da bi problem bilo bolje rješavati otpuštanjem suvišnih radnika nego smanjivati plate. O tome kako će se ublažavati posljedice krize, sagovornik kaže: “Polovina menadžera smatra da posljedice krize moraju rješavati vlastitim snagama, dok polovina smatra da je nužna pomoć države. Menadžeri očekuju da radi ublažavanja krize država smanji poreze i doprinose, a neki očekuju i otpis dosadašnjih neuplaćenih obaveza. Osim toga, žele povoljnije kredite za investicije, regresiranje kamata, poticaje izvoznicima i aktiviranje dozvoljenih antidampinških mjera. Većina menadžera smatra da bi država trebala pomoći radnicima pri uvezivanju radnog staža i penzionisanja“, kaže dr. Kadrija Hodžić. Očito, po prognozama menadžera, vrhunac krize tek dolazi. (VEHID JAHIĆ - Oslobođenje) |