TUZLANSKI DOSJERamazan daleko od rodne grude Palestina i Turska drugačije obilježavaju ramazan Ramazanske lepine, zajednički iftari i okupljanja porodice gotovo je sinonim tokom dana ramazana, ali jeste li se ikada zapitali kako ovaj sveti mjesec doživljavaju strani državljani u BiH.  Oni najbolje uoče kako ramazan izgleda u BiH jer im je sve novo i prilično drugačije nego u zemljama iz koje dolaze.
„Tradicija pozivanja na iftare ne razlikuje se mnogo u BiH nego iz zemlje iz koje potičem. Povezanost palestinske porodice najočitije je baš u tom pogledu. Kod nas muškarci pozivaju ženske članove porodice jer su oni ti koji brinu o njima. Osim toga, pozivaju se i komšije i prijatelji bez obzira na vjeru“, priča Hamza Alwardian koji već šestu godina živi u BiH. Hamza sve te godine nije išao kući što njegove ramazane čini pomalo sjetnim. „Nije lako doći nekome na iftar jer su brojne granice u gradu uslijed izraelske okupacije. U Bosni imam društvo, nisam usamljen, ali porodica je ono što mi fali, kao i klanjanje teravih namaza u Al-aksa džamiji“, kaže Hamza.  Nostalgiju za svojim domom podjednako osjeća i Rüştü Şenyüz iz Turske. Tuzlanski zet najviše je razlika uočio prve godine svog boravka u našem gradu, no kasnije se navikao na naše običaje. Ipak, naše obilne i nešto masnije obroke nešto teže prihvata. 
„Iftar u Turskoj počinjemo hurmom, maslinom i vodom. Na stolu je obavezno supa, najmanje dva jela, salata (možda cacik – krastavci u jogurtu ), riža, makaroni i bulgur. Tokom mjeseca ramazana se priprema slatko koje se pravi od mlijeka, nara i specijalne vrste tijesta. Ta poslastica se zove gullac i posebno se pravi tokom ramazana. Poslije iftara uživamo ispijajući čaj. U Bosni je ramazanski obrok „težak“ i gotovo uvijek ima burek na sofri. Ovdje ljudi piju limunadu ili jedu kompot što je jako lijepo, ali su još ljepši kafa i pečeni šećer nakon iftara“, navodi Rüştü.  Skromnije okićene ulice bez mnogo ramazanskog programa, primjetne su u BiH. Ali to nije jedina razlika. „U Palestini postoji jedan čovjek koji sve stanovnike budi na sehur. Za sehur se uče dva ezana: prvi da probudi postače na sehur, a drugi da oglasi kraj sehura“, poredi Hamza koji na tradicionalnoj iftarskoj trpezi najviše ističe qataif jastučiće (slatki ramazanski specijalitet koji se specijalno pravi tokom ramazana).  I u Turskoj i u Palestini poslodavci su prilagodili svoje radno vrijeme postačima. Slično je i sa nastavom u školama i univerzitetima. Radnici dobijaju i veće plate, kao i pakete sa hranom. Misli se i na socijalno ugrožene građane za koje se, u Turskoj naprimjer, dijele četiri različita obroka i lokumi u džamijama. I pored svih posebnosti, i Hamza i Rüştü kažu da su bosanskohercegovači ramazani lijepi baš zbog svoje različitosti. B.K. |