TUZLANSKI DOSJE

15.05.2005.
Odbrana Tuzle od agresora 15.maj 1992.godine
15.maj u jutarnjim časovima
Preuzimanje oružja sa Kozlovca

Osvanuo je 15.maj 1992.godine. Bio je to dan koji se ni po čemu nije razlikovao od ostalih majskih dana. Sunčano vrijeme izmamilo je mnoge građane Tuzle da izađu iz svojih kuća i uživaju u proljetnom danu.

Međutim, toga dana dogodiće se sukob sa bivšom JNA koja je mnogo ranije po svom sastavu bila srpsko-crnogorska-vojska. To više nije bila Armija koje je uživala povjerenje nesrpskog stanovništva i kao takva ona je morala da ode sa teritorije čiji je stanovnici nisu željeli da gledaju u svojoj sredini. Kao strano tijelo na tuđoj zemlji, ona je od početka jugoslovenske krize gubila realno tlo pod nogama i sve više se pretvarala u vojsku zadojenu velikosrpskim nacionalizmom i šovinizmom. Opredjeljujući se na stranu fašističko-policijskog režima Slobodana Miloševića, bivša JNA postaje njegova udarna pesnica, pomoću koje on nastoji da stvori veliku Srbiju koja bi po njegovoj zamisli trebalo da bude najjača na Balkanskom poluostrvu. Takva Armija MORALA JE DA ODE IZ TUZLE kao dijela jedinstvene BOSANSKOHERCEGOVAČKE teritorije.

U jutarnjim časovima 15.maja 1992.godine u Kasarni «Husinska buna» događale su se čudne stvari. Prema svjedočenju Hamze Šarića kapetana bezbjednosti bivše JNA koji je ranije sa još nekim oficirima prešao na stranu TO BiH stanje je bilo slijedeće:

Tog petanestog u jutarnjim časovima dobio sam zadatak od Meše Bajrića da kao organ bezbjednosti snimim situaciju u Kasarni. Saznao sam da je kod onih 350 rezrevista koji su došli 13.maja 1992. godine sa Ozrena došlo do neke podjele i da je njih tridesetak bacilo oružje. Bilo mi je jasno da tog dana treba nešto da se desi. Izašao sam ispred kasarne i vidio dva kamiona kako se pale i kreću. Otišli su prema Brčanskoj Malti i dalje ka Šičkom Brodu. Primjetio sam da su to bili oni rezervisti koji su napustili jedinice i koji nisu htjeli da idu tamo gdje ih je Dubajić htio poslati.

Istog dana oko 10 sati dvojica stražara Okružnog zatvora Pero Lovrić i Izet Atić obavještavaju telefonom sa Kozlovca načelnika SJB Mešu Bajrića da su rezervisti bivše JNA provalili u magacine i da iz njih izvlače oružje i municiju i da ih tovare u kamione i picqauere. Nakon kraćeg vremena u SJB Tuzla došao je Pero Lovrić koji je u dvorištu SJB rekao Rasimu Hadžiću komandiru Specijalne jedinice da ima važnu informaciju da saopšti Meši Bajriću.

Rasim Hadžić o tome kaže slijedeće: Zajedno smo otišli načelniku i Lovrić je saopštio da četnici na Kozlovcu izvlače oružje iz skladišta. Pošto nije mogao da povjeruje u takvo nešto, Bajrić je mene poslao da provjerim dojavu. Došao sam na Kozlovac i stupio sam u vezu s Izetom Atićem, radnikom na prijavnici. Prošetali smo se dvorištem ugostiteljskog objekta i uvjerio sam se u istinitost dojave. Vratio sam se načelniku i potvrdio tu informaciju. Od njega sam dobio naređenje da odmah sa jedinicom krenem i spriječim iznošenje oružja iz skladišta što sam i uradio.

Polazeći od riješenosti da se ne dozvoli izvlačenje oružja iz magacina na Kozlovcu, kao i svaki drugi oblik djelovanja koji bi mogao ugroziti grad, svim manevarskim jedinicama i ratnim milicijskim stanicama izdato je oko 11 sati naređenje da se zaspojednu određene tačke i pravci na području grada i opštine. Tako je i učinjeno

Jedinica komandira Specijalne jedinice milicije je negdje oko 13h časova izvršila napad na skladište oružja na Kozlovcu. Uplašeni su se četnici nakon nekoliko rafala razbježali, a mi smo zaposjeli skladište oružja. Na prvom magacinu smo pucali u bravu i na taj način otvorili vrata i ugledali puno oružja i opreme, što je do sada bio naš san.

Pripadnici Specijalne jedinice su vatrom štitili građane koji su u naručju nosili iz magacina oružje i odlagali ga u obližnjem objektu i nakon toga u zgradu Mjesne zajednice u II krajiškoj ulici. To smo radili dok nam nije došlo pojačanje u ljudstvu i prevoznim sredstvima. Bilo je to veliko oduševljenje i zadovoljstvo za građane Tuzle, pripadnike MUP-a i TO.

Dok se ovo događalo na Kozlovcu Mile Dubajić komandant Kasarne «Husinska buna» nalazio se u komandi Tuzlanskog korpusa u Ugljeviku. Saznavši da su snage MUP-a zaposjele sve važnije tačke oko kasarne on se brzo vraća u Tuzlu i već oko 12, 30h zove Mešu Bajrića, načelnika SJB Tuzla, kojem preko telefona govori: «SRAVNIĆU TUZLU ZBOG OVOG ŠTO ČINITE» Bajrić mu odgovara: «Ne sikiraj se potpukovniče, neće biti nikakvih problema ako naše oružje bude vraćeno od rezervista koji su ga uzeli iz magacina na Kozlovcu»

Na ovo Dubajić odgovara:»nije istina da su rezervisti provalili u magacine s oružjem, pozivam te da dođeš na lice mesta i da se uveriš»

Sjećajući se toga Bajrić dalje nastavlja: «prihvatio sam poziv i odmah u pratnji člana Operativnog štaba SUP-a Milenka Miličevića i policajca Mirzeta Bukvara otišao u Kasarnu. Pri ulasku u zgradu gdje je bio Dubajić primjetio sam veliku kolonu vojnih vozila i vojnika kako navrat.nanos tovare naoružanje, opremu i druga tehnička sredstva. Pred samim ulazom u zgradu stojala je grupa vojnih policajca od kojih jedan kaže: «Bolje je sad ubiti kera nego sutra». Nisam se osvrtao na ovu provokaciju nego sam nastavio ka kancelariji Dubajića. U prijemnoj kancelariji puno oficira, koji su me mrko gledali, dok me je jedan od njih uvodio kod Dubajića. Dubajić je odmah počeo vikati i prijetiti da će uništiti Tuzlu. Smirivao sam ga a onda smo zajedno pošli prema magacinu na Kozlovcu. Nakon nepunih stotinjak metara sav usplahiren i skoro plačući prišao mi je Dubajićev bezbjednjak potporučnik Tešić i rekao: «nemoj ići gore, ubiće te»oteli su se rezervisti ne slušaju komandu»

Okrenuo sam se Dubajiću i saopštio: Potpukovniče predlažem da formiramo zajedničku komisiju koja će snimiti situaciju oko magacina na Kozlovcu, Pogledao me i rekao: Imaš rok od 15 minuta.

Odmah se vraćam u SUP zovem gradonačelnika Bešlagića i tražim da uputi naša tri člana. U komisiji su bili Jasmin Imamović, Enver Delibegović i Benjamin Fišeković koji će otići u kasarnu.

Za sve priloge o Brčanskoj Malti korišteni podaci iz knjiga "Zemlja između istoka i zapada", "Tuzlanski nekrologij", "podaci iz novina Front Slobode", "Podaci Televizije Tuzlanskog kantona".