Odlazak u Sarajevo je bio nezaboravno iskustvo kojemu se nismo ni nadali. Dobili smo poziv našeg profesora demokratije i ljudskih prava Nihada Smajića da učestvujemo u školi ljudskih prava koju organizuje Helsinški komitet, te ga prihvatili jer smo smatrali da predstavlja priliku za sticanje novih iskustava.
Stigavši u Srajevo smjestili smo se u hotel “Hecco” koji se nalazi nedaleko od Baščaršije.



Na ulazu u hotel nas je dočekala koordinatorica škole za ljudska prava Naida Softić sa velikim i toplim osmijehom koji je probio led.
Iako smo isprva bili nezadovoljni što smo po želji koordinatorice sobe dijelili za nepoznatim učesnicima ove škole, kasnije se to pokazalo kao jako dobra ideja. Nije bilo vremena za odmor pa smo odmah otišli u prostoriju gdje je seminar trebao početi i sa nestrpljenjem čekali prvo predavanje koje je vodio upravo naš profesor Nihad Smajić.
Ostatak dana proveli smo upoznavajući se, te sa interesovanjem slušajući dobro spremne predavače.
Nakon predavanja i ukusne večere, stigao je dugo iščekivani odmor kojeg smo iskoristili kao priliku za upoznavanje sa cimerima i ostalim učesnicima ove škole, koji su osim Tuzle došli iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva, Vlasenice, Međugorja i Banja Luke.
Idući dan atmosfera je bila još toplija. Mnogo novih prijatelja, smijeh i šale upotpunili su predavanja o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, te zanimljivi forum teatar gdje smo se zbližavali putem raznih igrica za opuštanje.
Izuzetno nas je obradovao odlazak u Cinema City, gdje smo gledali film “Man of Steel” u 3D tehnici, te šetnja kroz srce Sarajeva – Baščaršiju.
Četvrtak smo iskoristili slušajući naročito zanimljivo predavanje na temu “Spolna i rodna jednakost”, te družeći se na pauzama uz kafe i sokove.
Jednoglasno smo petak proglasili najzanimljivijim danom. Već smo upoznali sve učesnike, a u programu smo imali posjete značajnijim vjerskim objektima u Sarajevu.
Prvo smo posjetili džamiju u centru Baščaršije, a nakon nje sinagogu, katedralu i staru pravoslavnu crkvu. Tokom posjeta dobili smo informacije o svakom objektu pojedinačno, te priliku da momente ovjekoviječimo raznim fotografijama.
Kako smo dugo hodali, poznati sarajevski ćevapi bili su prava stvar za sve nas, a nakon njih svi smo na različite načine provodili slobodno vrijeme. Stigli smo sjesti u par kafića, kupiti poklone dragim osobama, te naravno nezaboravno se provesti.

Sa ostalima u hotelu dogovorili smo se napraviti zabavu povodom našeg rastanka, koja se realizovala u kasnim satima tog dana. Slušali smo dobru muziku, obezbjedili grickalice i pića, a najbolje od svega - društvo je bilo fantastično!
Svanulo je i naše zadnje jutro u Sarajevu, u hotelu “Hecco”. Svi smo bili pomalo umorni i veoma tužni jer se sve bližilo kraju.

Kao i nekoliko predhodnih dana, sjedili smo u sali za seminare i iščekivali dodjelu diploma o završenoj školi ljudskih prava. Bilo je nemoguće ne primjetiti šarenilo na jednom dijelu zida. To su bile kovertice sa imenima učesnika, te smo dobili zadatak da u svaku ubacimo papirić sa mišljenjem o osobi čija je koverta. Zadnji zajednički ručak bio je ispunjen pozdravima i zagrljajima, a pri izlasku iz hotela mnogi nisu mogli sakriti ni suze.
Jedna od tih bila je i naša draga koordinatorica Naida, koja nas je ugostila najbolje što je mogla, te uspjela u tome da nam ništa ne fali, te da se osjećamo kao kod kuće.

U naš mali autobus ušli smo puni raznih osjećaja i novog znanja. Zaključili smo da je ovo jedan od najljepših događaja u našim životima, te da smo neizmjerno zahvalni Helsinškom komitetu za ljudska prava što nam je uputio poziv, kao i našem profesoru Nihadu Smajiću jer je svu odgovornost preuzeo u svoje ruke, te nas odabrao za ovo putovanje.

Priredio(la): Učenici gimnazije “Meša Selimović” Tuzla, 201